Nikola Kalinić je startao čvrsto, Ivan Jurić je njegov izbor za trenera Hajduka, no predsjednik Ivan Bilić i Nadzorni odbor moraju što prije reagirati. Juriću nude bogatstvo u Saudijskoj Arabiji
Gdje zapinje s Jurićem? Odbio je bogatstvo zbog Hajduka, samo jedna odluka dijeli ga od klupe
Čini se da će "prgava familija" dobiti prgavog trenera, Ivana Jurića, još samo formalna potvrda Uprave kluba i Nadzornog odbora dijeli od nove stranice u karijeri, od preuzimanja klupe Hajduka koju je sanjao. Sportski direktor Nikola Kalinić ga je izabrao i stoji iza njega. On je njegov prvi i jedini izbor. Sada je na potezu predsjednik uprave Ivan Bilić koji ga mora uklopiti u Hajdukove gabarite, a onda bi trebala uslijediti formalna potvrda Nadzornog odbora, što je uobičajena procedura u Hajduku od kad je ustrojen kao sportsko dioničko društvo. Nekome se čini komplicirano, ali je tako... U svakom slučaju Ivan Jurić bi po svemu trebao povesti Hajduk u novu sezonu, drugog kandidata nema.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Zbog Hajduka odbio milijune
Iako je zarana otišao s Poljuda i nogometnu i trenersku karijeru izgradio u inozemstvu, Jurić je jednom zgodom, kad su ga pitali koliko emocija ima za Torino kazao: "Poštujem Torino, ali moje srce plače za Hajdukom." Juriću se klupa Hajduka nudila i ranije, zadnji put ga je zvao Lukša Jakobušić, ali nije bio pravi trenutak. Sada jest, Ivan je bez posla, a i neki privatni razlozi vežu ga za Split. O milijunima iz Saudijske Arabije, a nude mu 3.5 milijuna eura, kao i nekim ponudama iz Italije trenutno ne razmišlja.
O igračkoj karijeri Ivana Jurića malo se toga zna. Od rane mladosti nosi nadimak Pudo po Ivanu Pudaru, razlog je što je uvijek branio u kvartovskim utakmicama "na male branke." Stasao je na Poljudu kao krilo, ali nije odmah dobio priliku, morao je otići na posudbu u Primorac iz Stobreča, gdje se prometnuo u veznog igrača, a zanimljivo je kako je u međusobnom prvenstvenom ogledu doslovno pretukao vezni red Hajduka i okrvavio Marija Meštrovića, pa su se čelnici kluba kasnije žalili kako to da njihov igrač u dresu najbližeg susjeda ide tako oštro "na svoje". Ali Jurić je kao igrač bio takav, borio se za sebe, kao i puno puta kasnije u karijeri. Po povratku na Poljud postao je standardan kod Ivana Buljana u veznom redu s Josipom Skokom i Zlatkom Dalićem, a Ivan Leko im je bio prva rezerva.
Rastanak s Hajdukom kao igrač
Jurić je iz Hajduka otišao nekako na brzinu, prema malo vjerojatnoj verziji priče koja kruži među navijačima, tijekom jednog ogleda s tadašnjom Croatijom pokazao je "bosanski grb" prema svečanoj loži u kojoj je sjedio pokojni predsjednik Franjo Tuđman, pa su ga brže bolje prodali, a prema drugoj, puno vjerojatnijoj, novi trener Tomislav Ivić ga je prodao za 1.2 milijuna tadašnjih njemačkih maraka jer Hajduku je trebao novac, a u to vrijeme nisu imali nikoga drugoga u izlogu. I tako je krenuo njegov put, papirnato je prodan u Sevillu, ali je igrao za Albacete, potom u Crotone i Genovu u kojoj je bio i kapetan. Krasila ga je "gatuzovska" upornost, prgavost i oštrina, ali za razliku od velikog "Rina" Jurić je imao i brzu predaju lopte, ali nije dobio priliku u nekom velikom klubu.
Za Hrvatsku debitirao s 33 godine
Jurić je i jedan od najstarijih debitanata u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije, za koju je zaigrao tek s 33 navršene godine. Stariji debitant od njega bio je kapetan Dinama Goran Jurić. Trebao je biti nasljednik Nike Kovača u eri Slavene Bilića, ali se brzo povukao u igračku mirovinu i posvetio trenerskom poslu. Njegov nogometni otac, mentor i najznačajnija osoba u karijeri bio je Giampiero Gasperini kod kojeg je ispekao zanat kao pomoćnik. Skupa su bili u Palermu, Interu..., a i danas u dobri i Gasperini ga često naziva "moj učenik". Samostalno je vodio Matovu, Crotone, Genovu, Veronu i Torino...
Ono što će navijačima Hajduk biti posebno zanimljivo je to što je Juriću omiljeni sustav s trojicom igrača u zadnjoj liniji, koji je na Poljudu pokušao implementirati i Ivan Leko, ali je ta ideja neslavno propala. Vidjet ćemo kako će se postaviti Jurić, kakva će mu pojačanja dovesti... Ono što svakako vrijedi napomenuti je kako je Nikola Kalinić pod njim bio standardan i igrao svoj najbolji nogomet, kao i Josip Brekalo, kojeg Hajduk želi zadržati... Ako Jurić preuzme Hajduk, bit će po njegovom ili ga neće biti, sjetimo se kako je odbio molbu Hajduka da kupi Marija Vuškovića u Torino kada je Hajduku trebao novac. Odbio je tu mogućnost jer mu igrač takvog profila nije trebao, on u zadnjoj liniji traži "ubojice".
Jurić je na prekretnici
Jednako tako nekima može zasmetati to što Jurić nije "trener pobjednik", no to je površna konstatacija, zanemaruje se kako je u Serie A, pored velikana Juventusa, Milana, Intera, Rome, Napolija, Lazija... uspjeh biti u gornjem domu prvenstvene ljestvice. Torino je bio kruna njegove karijere, dobio je priliku voditi veliki klub, zarađivao je 1.8 milijuna eura po sezoni i uspio ga stabilizirati u gornjem dijelu ljestvice. No, Torino je poput Hajduka, sredina koja troši ljude emocionalno i fizički pa se odlučio povući. Sada je na prekretnici, ima ponude iz Italije, ima bogatu ponudu iz Saudijske Arabije, a ima i ponudu Hajduka.
Jedna crtica iz privatnog života Ivana Jurića najbolje svjedoči o njegovim radnim navikama i odgoju. Ivan Jurić dolazi iz radničke obitelji, sve je u životu postigao sam, isključivo napornim radom, a takav je i kao otac. Iz njemu bliskih krugova saznali smo kako je njegova kćer ljeti radila kako bi zaradila džeparac, a onda bi se pridružila obitelji na dvotjednom krstarenju jahtom. Iako joj je mogao sve priuštiti, Ivan je želio da njegova kćer ima radne navike i odgovornost prema novcu.