"Gol mi se odjednom smanjio, bio je malen kao hokejaški..."

Dođem nakon utakmice do sina Luke i vidim da je tužan. Vidio samo mu i suze u očima. Prišao sam, pitao ga: “Je li to plačeš, sine?”. A on mi odgovara:

- Nije, tata, ja sam beton.

Ma što sam mogao napraviti?! Nitko nije htio pucati penal. Pitali su: “Ola, hoćeš ti” i ja sam rekao: “Ma hoću, što da radim, brate?!”

Nikad u životu nisam tako pucao penal. Obično ne odredim stranu unaprijed nego gledam golmana. Pitao me i Robben kamo ću pucati. Rekao sam mu “pa kao ti”. I onda promašim. Zadnji sam promašio na utakmici HSV - Hertha. A u CSKA-u sam imao 10 od 10.

Nitko nije htio pucati, ni Kroos ni Timoščuk, Contento je klinac…

Pucao bih opet i nije mi toliko žao zbog penala koliko zbog one šanse. Naravno da mi je kroz glavu prošla utakmica protiv Turske.

Tad sam nakon penala plakao, sad ne. Atmosfera je poslije bila komorna, samo tišina. Ni Heynckes nam nije ništa rekao, a najteže je bilo Schweinsteigeru. Bio je zgažen. Ljubimac je ovdje. Uh, kako samo boli ovakav poraz na penale. Bili smo poslije kratko na večeri u restoranu u kojem je trebala biti proslava, mjesta je bilo valjda za 2000 ljudi. Rummenigge je govorio 20 minuta, ali nije bilo nikakve ljutnje. Svi su tamo bili nogometaši, vidjeli su što smo im napravili, kako smo ih nadigrali, “ubili ih”. Šteta što ne odlazim kao pobjednik, ali igrati dva finala Lige prvaka velika je stvar.

'Niko i Joe, ne bojte se, bit ću spreman za belu'

Ovo je težak udarac za mene, ali brzo ću se oporaviti. Neće ovo ostaviti traga. Čuo sam se već s Joeom i Nikom, da čujem fali li im čovjek za belu. Vidjeli ste u ovom finalu koliko je obrana bitna. Nadam se da će i naša na EP-u biti prava, kaže Ivica, koji je do dugo u noć liječio rane s hrvatskim prijateljima.

Čech kao Kristan

Kad te u finalu dopadne da pucaš penal, gol ti se odjednom smanji. Nevjerojatno, učinio mi se malen kao hokejaški. Osjećao sam se kao da pucam penal Kristanu, kaže Olić.