Hoćete li i sutra "brojati banane" kad dođe Barca?

Na stranu Fifa i Uefa, na stranu nogometni zakoni i propisi - osuda rasizma je pitanje zdravog razuma te je teško i povjerovati da netko normalan u 21. stoljeću za rasističke uvrede nalazi riječi opravdanja. A majmunsko hukanje i bacanje banana pred tamnopute igrače je rasistička uvreda, ma što Ivica Šurjak i Stanko Poklepović mislili o tome.
Umjesto žestoke osude i borbe protiv rasizma u HNL-u, Hajdukov dvojac je “brojao banane”, kao da je bitno koliko ih je bačeno u teren i koliko je bolesnih umova hukalo Samiru, Dodi, Ettu, Chagi....
Hoće li sutra pronaći riječi opravdanja i za one koji bi hukanjem i bananama mogli na Poljudu dočekati Henrya, Tourea, Keitu i ostale zvijezde Barcelone te tako upropastiti proslavu 100. rođendana Hajduka?
Split je na sreću i dalje otvoreni i tolerantan grad bez rasističkih ispada u kome su Hajdukov dres nosili i igrači drugih rasa. Zato je većini navijača teško razumjeti takvo ponašanje, a još teže da je riječi opravdanja izrekao “nogometni gentleman” Poklepović. Očito se nije zapitao što bi mu na to rekla teta Jozepina Vidan, nekad glavna sestra franjevačkog reda u svijetu. Što bi mu rekao ugledni zagrebački kolumnist koji ga hvali jer je ‘92., dok su drugi treneri dolazili na utakmice u maskirnim uniformama, on dolazio u elegantnom odijelu kako bi očuvao dignitet trenerske profesije. Što bi mu rekli mladi treneri kojima predaje na trenerskoj akademiji, na kraju i igrači drugih vjera i nacionalnosti u Hajdukovoj svlačionici.