Antonio Mohamed Matijević: Izgubio sam sina, umalo i nogu

Europski prvak Liverpool tek je golom Roberta Firmina u drugoj od tri minute sudačke nadoknade uspio srušiti najbolju momčad Sjeverne i Srednje Amerike, meksički Monterrey (2-1) i plasirati se u finale Svjetskoga klupskog prvenstva u Kataru, gdje ga u subotu očekuje dvoboj protiv brazilskog Flamenga.

Pokretanje videa...

02:11

Malo je poznat podatak kako je trener Monterreya Argentinac hrvatske krvi koji je namučio Jürgena Kloppa i svađao se s njim oko suđenja. Čovjek se zove Ricardo Antonio Mohamed Matijević (49) i, uz hrvatsko, ima i libanonsko i sirijsko porijeklo, otud zanimljiva kombinacija imena.

Sa Simeoneom osvojio Copu

Radi se o bivšem seniorskom reprezentativcu Argentine koji je 1991. za tadašnje viceprvake svijeta skupio četiri nastupa, dijelio svlačionicu s legendarnim Cholom Simeoneom u prijateljskoj protiv Engleske na Wembleyu pred 45.000 ljudi (2-2) i zabio gol Mađarima u pobjedi 2-0. Iste godine osvojio je Copa Américu.

Nakon nekoliko godina klupskog nogometa u rodnoj Argentini karijeru je nastavio graditi u Meksiku nastupajući, između ostalih, i za Monterrey i Atlante, a umirovio se 2003. u istoj zemlji u Zacatepecu, gdje je počeo i trenersku karijeru.

KLUPSKI SP Uvedi Firmina da spasi stvar: Liverpool u 91. zabio za finale

Dobio priliku u Celti Vigo

Vodio je niz klubova u Meksiku i Argentini, među kojima su bili i čuveni Independiente i Club América. Triput je bio prvak Meksika, jednom Argentine, a lani je iznenađujuće dobio priliku voditi španjolskog prvoligaša Celtu Vigo. No izdržao je samo četiri mjeseca nakon što je klub ostavio na 12. mjestu u 14 kola. Preko Huracána vratio se u Monterrey, kojeg je preuzeo prije dva mjeseca.

Antonija Mohameda zovu "El Turco" (Turčin), kakav je nadimak za mnoge ljude arapskog porijekla u zemljama Latinske Amerike, a tijekom boravka na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj zadesila ga je velika obiteljska tragedija.

Naime, 4. srpnja, na dan utakmice polufinala između Njemačke i Italije u Dortmundu, na autocesti između Dresdena i Frankfurta automobil u kojem se Antonio vozio sa sinom Farydom (9) i prijateljima sudario se s drugim autom u kojemu je bilo troje Nijemaca.

Trener je pretrpio teški lom noge i prijetila mu je amputacija, a sin je podlegao teškim ozljedama.

Kobna noćna vožnja uzela mu sina

- Te smo godine u Huracánu propustili priliku za promociju u Primeru protiv Argentinosa. Bio je tužan i želio je ići na Svjetsko prvenstvo. Išli smo na sve utakmice Argentine, bili smo tamo 35 dana, a onda smo, nakon ispadanja u četvrtfinalu od Njemačke u Berlinu, morali promijeniti planove - ispričao je Antonio za Clarín i dodao:

- Ujutro smo imali let iz Frankfurta, mogli smo odspavati nekoliko sati i krenuti u 4 ujutro ili otići navečer pa stići nekoliko sati prije leta. Rekao sam "Mogu voziti četiri ili pet sati, nije problem". Svi su se složili. Nakon dva, tri sata prijatelj je preuzeo volan, ja sam sa sinom zaspao, a onda se dogodila nesreća.

- Momci od 18, 19 godina prebrzo su vozili i udarili nas odostraga. Sve čega se nakon toga sjećam je da me helikopter vozio u bolnicu. Bio sam tamo gotovo 60 dana, umalo sam izgubio lijevu nogu. Sin mi je živio na aparatima četiri dana, morali su ga iskopčati i preminuo je. To je situacija koja vam u sekundi promijeni život. Pokušavam ostatak života uživati s djecom, gledati pozitivno jer nemate puno vremena na ovom svijetu. Morate biti pozitivni - pričao je u suzama.

Njegovim stopama danas ide drugi sin Shayr (19). I on je počeo u Monterreyu, a preko Huracána došao je do San Luisa u Meksiku, za čiju mladu momčad danas nastupa. I navijat će za oca u subotnjoj utakmici za treće mjesto na klupskom SP-u protiv saudijskog Al Hilala. Antonio, uzmi tu broncu, zaslužio si je...