Hrvat na klupi utakmice u kojoj je umro nogometaš: Nemoćno sam gledao kako se gasi život

Godine 2019. Zaragoza mu je raskinula ugovor zbog srčanih problema. Otišao je u Vejle, koji mu je 2020. raskinuo ugovor iz istih razloga. Austrijski Blau Weiss Linz ga je zbog srca otpustio 2021.

'Trebao je doći kod nas, ali...'

- Kruže svakakve priče. Bio je odličan igrač, ali nije prošao u Brightonu, pa u još nekim klubovima. Čak je trebao doći kod nas u Partizaniju, ali nitko nije htio igrača sa srčanom anomalijom. Bio je i u Austriji, Danskoj, na kraju je Albanija bila jedina liga u kojoj su mu dopustili igrati. Ima veliku obitelj, trebao mu je novac, igrao je na vlastitu odgovornost - priča nam Mario Kuić (44), koji je bio dio Zekićeva stožera u Partizaniju.

U dogovoru s bivšim poslodavcima, Zekić im je do pronalaženja novoga trenera ostavio kompletan vlastiti stožer. Tako je Kuić bio na klupi i u nesretnoj utakmici prošlu subotu kad je Raphael Dwamena u 29. godini preminuo.

- Bio je gol-aut za nas. Naš se golman spremao vratiti loptu u igru, sasvim obična situacija. Dwamena je bio okrenut prema našem golu, stajao je na otprilike 25 metara od našega gola. Odjednom se zateturao i pao. Naš golman mu je prvi priskočio u pomoć, pokušao mu je izvaditi jezik, ali je igrač već bio jako zgrčen, i to je bilo nemoguće. Utrčale su obje liječničke ekipe, hitna pomoć je bila već na stadionu. Užas, nemoćno gledaš kako se mladi život gasi - ispričao je Kuić.

I odmah nastavio.

- Odmah sam se prisjetio trenutka kad sam radio u Osijeku, sličnu tragediju smo prošli kad je Gabrijelu Bobanu preminuo brat. Teško je i pričati o takvim situacijama. Sad je ovdje u Albaniji vodstvo Egnatije, kluba za koji je Dwamena igrao, pod velikim pritiskom, smatraju da im je važnija kvaliteta od ljudskog zdravlja. Uvijek mislimo da se neće dogoditi ništa strašno, da smo sportaši, a onda se zamislite kad se nešto ovako dogodi - kaže Kuić.

SRUŠIO SE KAPETAN LUTONA Srce ih je izdalo na travnjaku: Brunu je pogodila lopta i pao je, Šokoti suigrač umro pred očima

Albanska liga dosta napreduje, nije više takva razlika u odnosu na HNL.

- Ma kakvi, znao sam da Dinamo neće dobiti Ballkanija. Peti ili šesti klub HNL-a bio bi al pari s petim iz Albanije. Tu je privatni kapital, gazda Egnatije daje igračima plaću od 8000 do 9000 eura, toliko sigurno nemaju igrači iz klubova sa sredine tablice u HNL-u. U Partizaniju ima igrača s 1000 eura, a ima i onih s plaćom od 6000 eura... Sve ovisi, uglavnom, to je privatni kapital. 

Evo, sad je Ballkani u Astani, gdje Dinamo igra sljedeću utakmicu, bio bolji od Astane. To je bio prvi protivnik ove sezone da Astana nije bila dominantna, sjetite se utakmice protiv Dinama, Astana je i tamo bila bolja. Ali protiv Ballkanija nije. Dinamo će susret protiv Ballkanija morati shvatiti vrlo ozbiljno, neće to biti napucavanje i rasturanje, ako netko misli. To će biti vrlo tvrda utakmica u kojoj će Dinamo, ako dobije, dobiti jednim golom razlike. Ne smijemo podcjenjivati albanski nogomet, nije to više liga kao nekad. Vrlo dobro poznajem klubove i ligu, vidjet ćete o čemu govorim - ispričao je Kuić, koji će se uskoro pridružiti Zekiću u Osijeku.

No, ipak, albanska liga ima i dosta problema.

- Organizacijski su tanki, generalno štekaju, ako tako mogu reći, počevši od lanca zapovijedanja. Dosta toga je siva zona, nitko za ništa ne odgovara..Ali su klubovi vrlo dobri, evo, mi smo igrali protiv Rome prijateljsku utakmicu. Oni su tražili, Roma je htjela prijateljsku utakmicu na nacionalnom stadionu.

Kakav je dojam ostavio Jose Mourinho?

- Nismo nešto baš previše komunicirali, ali kad ste pored njega osjetite tu karizmu da je veliki trener. Bila je jedna situacija na utakmici. Naš igrač se ozlijedio i kako smo napravili sve izmjene, ostali smo s deset igrača. Pitali smo suca smijemo li ubaciti igrača koji je već igrao, no sudac je rekao da ne smijemo. No tada je na scenu stupio Mourinho i izvadio jednog svojeg igrača iz igre, tako da smo igrali deset na deset. Eto, po tim nekim sitnicama vidite da je velik trener.