I Dinamo i Zvezda su se žalili na mene, a HNS ne štiti suce

Nekad je Klis bio poznat po tvrđavi, pečenoj janjetini i Stipi Glavini. Mlađi čitatelji eventualno su čuli za tvrđavu u kojoj su u davnim danima uskoci odolijevali naletima Turaka, oni nešto stariji svraćali su na vrhunsku pečenu janjetinu sve dok nije napravljena zaobilaznica prema Splitu, a samo oni najstariji još uvijek se sjećaju legendarnog nogometnog sudca Stipe Glavine, jednog od najboljih i najcjenjenijih djelitelja pravde u bivšoj državi.

Iako će uskoro proslaviti 79. rođendan, iako je preživio i moždani udar, šjor Stipe je i dalje u dobroj kondiciji i formi. Doduše, malo teže govori, kreće se uz pomoć štapa, no svaki dan je u pokretu, puno pješači, a par puta tjedno spusti se i do Splita na kavicu i druženje s prijateljima iz sudačkih dana. Memorija mu je još i te kako svježa, pamti svaki detalj bogate sudačke karijere koja je potrajala od 1963. pa sve do 1988. godine kada se umirovio kao FIFA sudac i posvetio poslu instruktora, a nakon osamostaljenja Hrvatske i predsjednika sudačke komisije.

- Nogomet sam zavolio zbog Hajduka koji je tih pedesetih godina bio strašno jak. S 14 godina pobjegao sam od kuće u Zagreb gledati kako taj moćni Hajduk deklasira Dinamo 6-0 usred Maksimira – prisjeća se Glavina, koji je i sam kratko igrao nogomet.

- Bio sam stoper u mom Uskoku ali sam zarana krenuo u sudačke vode. Zanimljivo je da sam počeo i završio prvoligašku karijeru u Sarajevu, prva utakmica bila mi je Sarajevo – Budućnost 1976., a zadnja Sarajevo – Rijeka 1988. godine.

Između ta dva Sarajeva prošlo je punih 12 godina, u koje se natiskalo dosta utakmica, nebrojena nogometna prijateljstva, lijepe uspomene, uključujući i najljepšu, Svjetsko prvenstvo U-20 u Čileu 1987. godine.

- Trebao sam suditi finale, no planove su mi pokvarili Boban, Prosinečki, Štimac, Jarni... koju su otišli do kraja, pa im kao sudac iz iste zemlje nisam mogao suditi. Na koncu su me obradovali zlatom, što je za mene bilo važnije od toga da sam sudio finale. Satisfakciju sam dobio nešto kasnije, sudio sam finale EP U-21 između Engleske i Poljske a pomoćnici su mi bili moji prijatelji i susjedi, Solinjanin Đorđe Radić i Klišanin Zdravko Uvodić, jedini nogometni sudac koji je kasnije poginuo kao branitelj u Domovinskom ratu.

Uz suđenje je Glavina i radio, najprije kao kontrolor mjera i dragocjenih metala, a kasnije i kao privatni poduzetnik. Vodio je kafić 'Jerry' u splitskoj Radunici gdje su se su se okupljala poznata nogometna imena, pa je postao nadaleko čuven, a redovito je zalazio i trener tadašnje Jugoplastike Božidar Maljković s kojim je Glavina prijateljevao. Nakon toga otvorio je i butik znakovitog imena 'Reff' – sudac – jer, sudio je šjor Stipe među ostalim i 9 međudržavnih i 45 međunarodnih utakmica.

- Prva međunarodna utakmica bila mi je u okviru Kupa Uefe Juventus – Šahtar Donjeck 3-0, i odmah sam shvatio veličinu Juventusa koji mi je idućih deset godina za svaki rođendan slao poklon pakete slatkiša, vina, suvenira, evo, poput ove lopte – pokazuje u vitrinu...

- Sudio sam u Bergamu Italija – Španjolska, divio se talijanskom stilu suđenja i Paolu Casarinu, a volio sam i Engleza Jacka Taylora, koji je sjajno sudio finale SP-a 1974. Zapadna Njemačka - Nizozemska 2:1. Nije se libio svirnuti penal u prvoj minuti i to za goste, Nizozemce.

O nogometnim uspomenama mogao bi šjor Stipe pričati danima, a vječno pitanje o kvaliteti nogometa i igrača danas i nekad, i njega dovodi u nedoumicu.

- Nogomet je otišao daleko naprijed, ali i onaj koji se igrao prije 50 godina je imao svoje draži. Teško je reći što je bolje, to prepuštam svakome da procijeni za sebe, ali ranije je bilo puno više uzajamnog poštovanja i viteštva, gospode među igračima, poput Jurice Jerkovića, Dragana Holcera, Ivana Buljana, Velimira Zajeca, Nenada Stojkovića, Vladislava Bogićevića, Momčila Vukotića, pa Dina Zoffa, Marca van Bastena...

Obzirom da mu je splitski savez matični, Hajduku nije mogao suditi...

- Sudio sam im samo na Trofeju Marjan, ali to je tako, negdje izgubiš, na drugom mjestu ti se otvori. Sudio sam zato tri puta derbije Zvezde i Partizana pred 100.000 gledatelja na rasprodanoj beogradskoj Marakani – prisjeća se Glavina, koga su neki percipirali kao suca sklonoga Crvenoj zvezdi, no Beograđani mu nikad nisu oprostili penal i poraz 3-0 u Maksimiru, koji je bio jedan od ključnih u Dinamovom povijesnom pohodu na naslov prvaka 1982. godine.

- Sezonu ranije Dinamo se žalio na penal protiv Zvezde, Zvezda na poraz u Maksimiru... Tko gubi uvijek se ljuti. Ja sam uvjeren da sam dobro procijenio i jednu i drugu utakmicu. Često sam o tome kasnije pričao s Ćirom Blaževićem, koji je poput pravog gospodina priznao da sam bio u pravu.

U paketu sa statusom jednog od najboljih sudaca bivše države išle su i najteže utakmice.

- Jedno vrijeme su me redovito slali u Prištinu. Gostuje Zvezda, izvuku mene, gostuje Partizan, opet ja, gostuje Dinamo, opet ja... Sudio sam i utakmicu za opstanak između Trepče i niškog Radničkog u Kosovskoj Mitrovici u kojoj su domaćini na koncu ispali. Slali su me gdje nitko nije htio suditi, a išao sam i sam, jednom sam s kolegama kao međunarodni sudac otišao suditi utakmicu velikih rivala Omiša i Zmaja iz Makarske, jer se drugi nisu usudili. I nikad u karijeri me nisu napali, nikad nisam imao problema. Imao sam autoritet, sudio samo ono što sam vidio, i igrači su to cijenili. Nemaš se čega plašiti ako si spreman i pravedan.

Premda je živio i sudio u vrijeme kad je Slavko Šajber raščišćavao, a Velibor Džarovski po vlastitom hvalisanju mutio..., u vrijeme brojnih afera namještanja utakmica, tvrdi da u tome nikad nije sudjelovao.

- Koliko znam nikad nisam sudio dogovorenu utakmicu, a jesu li se klubovi dogovorili mimo mene i puštali bodove, to ne mogu znati.

Svoj sudački dres, kartone i zviždaljku nakon umirovljenja poklonio je splitskom Muzeju sporta, s klapom 'Petar Kružić' sudjelovao je pet - šest puta na omiškom festivalu, redovito pjeva u zboru mjesne crkve Blažene Djevice Marije, pa iako je daleko od nogometa, i dalje sve prati. I ne sviđa mu se kako se HNS odnosi prema sucima.

- Žao mi je što HNS nije ništa napravio da zaštiti integritet sudaca, zbog toga su se i događali problemi, a neki sudci padali pod utjecaje. Uostalom, iako imamo talentiranih sudaca, nema ih na velikim natjecanjima, i nije to slučajno.

Kad bi mogao, neke bivše sudce rado bi vidio u vrhu sudačke organizacije.

- Domagoj Vučkov bi bio idealan šef sudaca, žao mi je što nismo iskoristili Edu Trivkovića i Gorana Marića... Žao mi je što nema više sudaca iz Splita, koji je još od Lea Lemešića uvijek imao jaka sudačka imena, a sada su tu tek Goran Gabrilo, Duje Strukan...