Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
47 komentara

'Ja sam taj s fotke! Tukli su na sve strane, nismo dali Dinamo!'

Danijel Baranašić na ‘Dinamovo Valentinovo’ 2000. mahao je dresom. Nekad su BBB-i bili složni, a danas imamo frakcije koje pucaju i idu noževima jedni na druge. Za koga vi navijate, pita se Danijel

Foto: Robert Anić, Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL
47 komentara

Pozdrav svima, bilo je lijepo držati dres toga dana, to je dres Joška Jeličića koji i danas čuvam, javio nam se lani Danijel Baranašić (40) nakon što smo objavili priču s Tomislavom Zelenikom (40), čovjekom koji je bio u njegovoj neposrednoj blizini.

On je u prvom planu na fotografiji s Valentinova 2000., kad je na skupštini u Maksimiru vraćeno Dinamu ime. Od toga je sudbonosnog datuma za maksimirski klub prošlo točno 20 godina.

POGLEDAJTE VIDEO:

Živi u Palovcu kraj Čakovca. Igrom slučaja, posjetili smo ga dan prije nego što su u istom tom mjestu u zamrzivaču našli tijelo Jasmine Dominić nakon 19 godina.

- U klub je ušao Velimir Zajec i bile su naznake da bi se moglo nešto dogoditi. Godinama je trajala borba za Dinamo, protiv Croatije - sjetio se tih dana Danijel i dodao:

- Među nama se šuškalo da se napravi proboj na skupštinu. Htjeli smo tako napraviti dodatan pritisak. Ali ne svi, ne može 10.000 ljudi ući u prostorije kluba, nego samo neki.

‘Fajt’ od tri sata s policijom

Probili su Bad Blue Boysi prvu, fiksnu ogradu, ali dočekala ih je montažna pred  prostorijama kluba. 

- Počeo je ‘fajt’ s policijom na sve strane. Čas mi njih, čas oni nas, pa probijaju, pa te navlače, pa te tjeraju... To je trajalo oko tri sata - govori Baranašić.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Rado se sjeća tih dana kad je Dinamu vraćeno ime. Imao je spreman dres na kojem je promijenio grb. Ali namučio se da ispadne kako treba.

- Žiletom sam skinuo grb Croatije i našao jednu ženu da mi lijepo prišije grb Dinama. Kad ga je vratila, bio je naopačke, umjesto ‘d’ pisalo je ‘p’ i morala je ispočetka - nasmijao se.

Prepravljeni Dinamov dres Danijel je tijekom čuvene skupštine 14. veljače 2000. pokazivao preko ograde.

- Preko tog kordona policije skupštinarima sam htio pokazati koliko nam znači Dinamo. Maknuli su me 30-ak puta, i pendrekom, ali uvijek sam išao između dvojice i pokazao: ‘Evo vam dres’. Skupštinari su na stepenicama izbezumljeno gledali što se vani događa - kaže.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Foto: Robert Anic/PIXSELL

BBB-i su tad bili složni, kaže, danas je drugačije.

- Danas imamo tri, četiri, pet frakcija. Lijevi, desni, Mamićevi, plaćeni, neplaćeni, jeftini, ovi s kuponima... A mi smo onda bili jedna ekipa. Bilo je pijanih glava koje bi se međusobno potukle, porječkale. Danas jedni na druge pucaju, napadaju se noževima... Za koga vi navijate, zašto se na stadionu ne navija za Dinamo - zapitao se.

Smeta ga promjena navijačke scene u Hrvatskoj, tvrdi kako su kapitalizam i biznis uništili nogomet, zabranio bi ubacivanje baklji u teren, i sam je od njih mogao stradati... Pa su se sjetili kako bi mogli riješiti stvar.

- Mi smo za Velimira Zajeca jednom priredili bakljadu, gdje smo na bakljama imali ispisane brojeve. Svaka je bila markirana. Kad su se baklje dijelile, tako se pisalo ime i prezime. Onaj čija završi u terenu, platit će kaznu. Jako jednostavno. U redu, prijatelju, dobili smo 20.000 kuna od saveza, 'ajmo prijatelju.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Zaigrao s Ladićem na Old Traffordu

S Dinamom je proputovao brojna gostovanja krajem 1990-ih i početkom 2000-ih godina, a posebno se sjeća gostovanja kod Manchester Uniteda u Ligi prvaka 1999.

- Englezi su nam rekli da samo 50 navijača može na trening dan uoči utakmice. No s jedne strane se Old Trafford renovirao i bile su postavljene limene ograde. Prošao sam kroz jednu i vidio Ladića kako se zagrijava. Ušao sam, rekao: ‘Ladiću, daj loptu!’ i malo smo zaigrali. Trajalo je dok nas zaštitar nije primijetio. Odmah su dotrčala trojica-četvorica i sproveli nas na fin način.

Embed from Getty Images

Embed from Getty Images

Dres s početka priče Baranašić je dobio godinu ranije, nakon čuvene pobjede nad Celticom (3-0).

- Joško je bacio dres na južnu tribinu. Prije su domaći igrači često poklanjali dresove. Ne, nema tog novca za koji bih ga prodao.

Embed from Getty Images

Palovec je stotinjak kilometara udaljen od Zagreba, kako ste išli na utakmice?

- Složiš si sok, uzmeš kutiju keksa koju je mama pripremila za goste. Promijeniš 12 automobila stopirajući, voziš se svakako, sjediš kraj zelja i mrkve - nasmijao se Danijel.

S Torcidom se provodio osam dana u Splitu

Utakmica Varteksa i HAŠK-a 1992. (3-3), kad je imao 12 godina i dobio dres Slavka Ištvanića, igrača HAŠK-a, Danijelu je bila prva na koju je išao. Posebno se sjeća putovanja u Split 1995., kad su Hrvatska i Italija igrale u kvalifikacijama za EP (1-1).

Embed from Getty Images

Embed from Getty Images

Embed from Getty Images

- Imao sam u Torcidi puno prijatelja, mi smo se poštovali. Kad je igrala Hrvatska, nikad mi nije bio problem pružiti im ruku torcidašu, popiti pivo. Za utakmicu s Italijom nas 25 osam dana bilo je dolje. Svako jutro probudio sam se u drugom stanu, svi su bili od torcidaša koji su nas primili. S njima smo tamo živjeli osam dana, igrali nogomet... U svim dućanima u kvartu Pujanke popili smo sva piva, koliko god je bilo loše kvalitete - nasmijao se.

Foto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Danas ne ide na Dinamove utakmice toliko često kao nekad jer je poslovni i obiteljski čovjek, pozornost posvećuje supruzi Ivani te sinovima Abelu (10) i Šimunu (7), kojima usađuje ljubav za Dinamom.

- S njima ponekad vodim i sina pokojnog prijatelja Kristijana, s kojim sam često odlazio na tekme. Sad njegov sin voli taj klub kao što ga je i tata volio - rekao je.

Ušutkao cijelu ložu na Maksimiru 

Ali jednom je Danijelu pukao film:

- Došao sam na Dinamo - Hajduk, na zapadnu tribinu, s dva nećaka, starijim sinom i prijateljevim sinom, i počelo je jako kišiti. Uzeo sam ih i premjestio u ložu. Gospodin Mamić me pitao što radim. Tamo kontrolor suđenja Dušan Kukić i današnji gradonačelnik. Ja im kažem: ‘Prijatelji moji, kad biste vi napravili krov na ovom stadionu, onda vam djeca ne bi kisnula. Ja bih vas molio da se malo pomaknete da ova djeca budu pod krovom’. Okrenuo sam se i u loži je nastao muk - rekao nam je.

Jako cijeni Vahida Halilhodžića i Nenada Bjelicu.

- On je sam odabrao igrače koje će dovesti, na kojim će pozicijama igrati, jer kuži nogomet...

Danijel se bavi klesanjem kamena.

- Mama i tata otvorili su obrt 1989. godine, to je tradicijski zanat. Bavimo se obradom, rezanjem kamena. Imamo kompletni pogon. Među prvim radovima kod spomenika ispod zapadne tribine moj je šal. To smo postavili s klubom navijača Bad Blue Boysa u spomen na 13. svibnja 1990. i utakmicu protiv Crvene zvezde, kad je praktički započeo rat - zaključio je Danijel.

Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Naši partneri pišu
Message