Junak Toronta: Ubili mu oca, a na draftu ga nitko nije htio...

Košarkaški čarobnjak Stephen Curry i njegovi Warriorsi na Zapadu su odavno obavili posao i čekaju svoje protivnike u NBA finalu 2019, a na Istoku najneočekivaniji mogući junak sinoć je postao Fred VanVleet.

Nije starter, nikad nije bio u naslovnim ulogama, ali kad je dobio 37 minuta na parketu Giannisovim je Bucksima zabio 21 poen od čega 7 trica od 9 pokušaja (!) pa stao uz bok velemajstoru Kawhiju Leonardu u gostujućoj pobjedi 105-99 koja je Toronto Raptorse dovela na korak od velikog finala (imaju 3-2 protiv Milwaukeeja, a u noći sa subote na nedjelju šestu utakmicu igraju u svojoj Scotiabank Areni).

VanVleetu je 25 godina, a do statusa ljubimca cijele Kanade došao je probijajući se protiv svih teoretskih izgleda i nesreća u koje je, ni kriv ni dužan, upao već samim rođenjem.

Rođen je u Rockfordu, u Illinoisu. Tvrdo okruženje, bez optimizma, bez dugoročnih planova. Kriminal uvijek kao realna opcija.

- Oko sebe ne vidiš dobre uzore. Takav je kraj u kojem sam odrastao. Nitko od vršnjaka nije imao roditelje koji bi bili liječnici, odvjetnici, poduzetnici... Nisam znao nikoga iz susjedstva da je uspio u sportu ili show-businessu. Ljudi su radili po dva-tri posla, nisu znali kad će sebi i djeci moći priuštiti sljedeći obrok. Siromaštvo. To je najjednostavniji i najtočniji opis. Bili smo siromašni - priča VanVleet.

- A kad živite u takvoj sredini oko vas se događaju uglavnom jako ružne stvari. Imao sam pet godina, bio sam u vrtiću kad mi je poginuo otac. U obračunu narko-bandi. Sreća da sam obožavao košarku. Sa osam godina sam igrao na nekom turniru za klince, mama je bila sa mnom i baš tamo upoznala Joe Danforta. Zaljubili su se i Joe je ušao u moj život. Policajac. Dobričina. I s njim sam sklopio pakt. Nema šanse da budem kao moj biološki otac. Škola i košarka, ulica ni u kojem slučaju.

Očuh je predložio, a Fred prihvatio režim života koji je za jednog osnovnoškolca bio strahovito naporan, a svrha je bila: ispuniti djetetov dan od buđenja do lijeganja. Da ne stigne ni misliti ni na što drugo.

- Na noge u 05:30, doručak pa prije škole: trening. Vrlo često 'jedan na jedan' sa Joeovim sinom. I to sa pojasom od 15 kg oko pasa. Ja sam visok samo 183 cm, moj biološki tata bio je 20 cm viši od mene i strahovito nadareni košarkaš, ali uhvatio se droge i postao... Crna statistika. Ja to nisam htio biti - govori VanVleet.

- Uspio sam dobiti stipendiju na malom sveučilištu, Wichita State. Igrao sam dobro, ali na zadnjoj godini faksa nije me išao šut. Pa klinca od 183 cm sa lošim postotkom šuta na zadnjoj godini studija na draftu nije htio nitko. Šansa koja mi se ukazala bila je ljetna liga 2016. Tri utakmice bile su dovoljne da me uzmu Raptorsi i bio sam presretan! Znao sam da me u startu nitko ne vidi na parketu duže od par minuta, ali bio sam spreman šutjeti i dokazivati se radom na treninzima - objasnio je Fred VanVleet koji je u tri godine postao prepoznatljivo NBA ime, a sinoć i priča za naslovnice.

Stari mu je postao tragična, crna statistika. Fred je došao tamo gdje želi, njegova jedina statistika su NBA brojke. Pomaže djeci, bolesnima, siromašnima... Sušta suprotnost biološkom ocu, a na ponos mami i očuhu te kao dokaz da se može van i iz crne rupe zvane Rockford, Illinois.