Kako je Toni izbezumio Amere: Kao da sam loptu bacao u kadu

Jugoslavenska juniorska košarkaška reprezentacija prije 30 godina u talijanskom je Bormiju postala svjetski prvak. Među izabranicima Svetislava Pešića nalazila su se i trojica hrvatskih asova.

Toni Kukoč, Dino Rađa i Zoran Kalpić. Tim povodom ovaj ponedjeljak u Beogradu premijerno će se prikazati dokumentarni film "250 stepenica".

Bila je to fantastična generacija igrača rođenih 1967. i 1968. koja je gazila sve pred sobom. Kina (+47), Nigerija (+44), Australia (+13), SAD (+15), Portoriko (+39), Njemačka (+25) i još jednom SAD (+10). Impresivno je izgledao niz vrste koja je prosječno po meču zabijala 108 poena, a posebno će se pamtiti igra Tonija Kukoča u prvom meču protiv SAD-a.

Splićanin je u pobjedi 110-95 nad Amerikancima zabio 37 koševa uz nestvaran šut za tricu 11 od 12!

- Sve mi je išlo od ruke, da sam ih mogao opaliti još 20, sve bi ušle. Sjećam se da sam krenuo sa šutom za tricu 5-5 i tek krajem prvog poluvremena promašio sam prvu. U drugom poluvremenu sam ih ubacio još šest, a sve do jedne bile su 'suze'. Niti jedna nije taknula obruč! Uh, kakav je to samo fenomenalan osjećaj, kao da loptu bacaš u kadu, što god uputiš prema košu, siguran si da će ući. Čak sam i iz čistih kontranapada opalio koju, a situacije tri na jedan redovito bih koristio za tricu. Treneri to ne vole, ali budući da mi je krenulo... - ispričao je Kukoč za GOL.hr.

S druge strane terena stajale su veličine poput Garyja Paytona, Larryja Johnsona, Briana i Scotta Williamsa, Dwaynea Schintziusa koji su kasnije postali poznati igrači NBA-a. Vodio ih je Larry Brown, čovjek koji je nešto kasnije Kukoča trenirao u Philadelphia 76ersima.

- To je apsolutni rekord, u košarci sam 15 godina kao igrač i 30 godina kao trener i tako nešto nisam više nikada vidio. Na toj utakmici Kukoč je bio igrač koji je imao najviše loptu u rukama, on je praktički bio playmaker... Imao je glavu playmakera, a nije imao tijelo. Njegov šut nije bio njegova najveća kvaliteta, imao je puno boljih stvari od šuta, nikad nije bio rođeni strijelac i sam je rekao kako voli da dva čovjeka budu zadovoljna, on i onaj koji postigne koš - prisjetio se tadašnji izbornik Pešić čudesne Kukočeve večeri.

Dino Rađa bio je najbolji strijelac tog prvenstva s gotovo 15 poena po utakmici. U zlatnoj selekciji igrali su još i Vlade Divac, Saša Đorđević, Luka Pavićević, Nebojša Ilić, Miroslav Pecarski, Teoman Alibegović, Slaviša Koprivica, Samir Avdić i Radenko Dobras.

- Mi smo tada rasli u zemlji za koju su nam govorili da je najbolja na svijetu, da ima najbolje pionire, najboljeg predsjednika (Tita), najljepše more... I sportska arogancija proizašla iz toga spojila se u jednoj takvoj selekciji. Sada pak imamo ove naše slatke male zemljice i borimo se kao lavovi da dođemo do nečega - kazao je Đorđević, danas izbornik Srbije s kojom je osvojio srebro na EuroBasketu.

Godina 1987. bila je osobito plodna za juniorske selekcije bivše države. Nakon svjetskoga košarkaškog naslova u kolovozu u Italiji stigao je i nogometni u listopadu u Čileu te rukometni u prosincu u Rijeci. Vaterpolisti su pritom bili europski prvaci i svjetski brončani. Uistinu impresivno...