Komentar: Biliću, pokidajte nam živce, ali nemojte izgubiti

Supruga će istrčati iz sobe i pitati: “Pa dobro, jesi ti normalan?! Probudio si djecu već peti put, cijela zgrada i kvart nemaju mira zbog tvoje utakmice”. 

Bit će to uobičajena večer u kojoj reprezentacija igra važnu utakmicu. Živciranje, vikanje, psovke, to je klasika. Uostalom, probajte se sjetiti kad ste zadnji put mirno gledali utakmicu u kojoj je igrao vaš voljeni klub ili reprezentacija. Tako će biti i ovog petka. 

Dva ćemo sata strepiti, gristi nokte, vjerojatno bezbroj puta reći: “E, moj Slavene, on ti nije trebao igrati”... Na sve smo se to naviknuli i spremni dočekujemo vruću pirejsku noć. Biliću, slobodno nas iznervirajte kao nikad prije. Šetat ćemo oko zgrade, posvađat ćemo se sa ženom, samo želimo jedno. 

Kad sudac odsvira kraj u Grčkoj, da joj možemo odvratiti: “Iduće godine u lipnju bit će ti još gore. Bolje ti je da već planiraš što bi tad mogla raditi jer - Hrvatska je na Euru!” Da, Hrvatska je na Euru. To baš lijepo zvuči, pogotovo nakon što smo lani na SP-u izmišljali za koga ćemo navijati. 

Ljudi su već rezervirali karte za Ukrajinu i Poljsku, neki su za svoj san spremni izdvojiti i posljednju kunu. Nemojte nas sad izigrati. Istina, nije Grčka baš Luksemburg, ali brate, nije ni Španjolska. Treba nam bod, samo bod. Latviju ćemo u zadnjem kolu riješiti, to svi znamo. 

Hrvatski narod ima dosta problema, jedva krpamo kraj s krajem, ali nam je do reprezentacije uvijek bilo stalo. To je naša svetinja. Otiđite onamo i vratite se s bodom, da barem dan-dva možemo zaboraviti na svakodnevne brige i reći: “Opet smo u nogometnoj eliti”.