KOMENTAR: Goričani, šutite ili će vas gazde prebiti ko' mačku

Osam dana ostalo je do Božića 2010. kad je hrvatski nogomet, ionako već dugo ''na konopcima'', doživio udarac poslije kojeg je teško ustati. Udarali su Vlatko Marković, Zdravko Mamić, Davor Šuker, čak i Igor Štimac, a jedina žrtva brutalnog nokauta ostao je - nogomet. Koji se i nakon tog cirkusa u hotelu Westin, one bruke i sramote pred očima Uefina delegata, nastavio igrati, ali...

Od toga dana ništa više nije isto. Onog trenutka kad su starac s naočalama i njegov ušminkani, nekoliko desetljeća mlađi gazda, shvatili da mogu što hoće, hrvatski ligaški nogomet je umro. Da, umro, nije pretjerivanje. Jer sve ono što od toga dana rade tip kojem nikad nema ''nikih problema'' i onaj koji ''proklinje na Božić 2010.'' s nogometom nikakve veze nema.

Evo, pitajte ljude iz Velike Gorice i Kostrene. Ove prve pogotovo. Pitajte ih kako igraju nogomet. I koliko je drugoligaša boljih od njih. A onda ih pitajte koju će ligu igrati dogodine. Ali u pravom trenutku. Ne onda kad dobiju licencu, kad ulože u momčad i počnu raditi na infrastrukturi. Ne, to nije pravi trenutak. Pravi čas je onaj kad se jave bogati ulagači u klubove koji imaju prekrasan stadion i premalo bodova. Premalo za ostati u ligi.

- Čuj, šefe, mi bi ipak igrali Prvu ligu - javit će se čelnici toga i takvoga kluba.

- Ali, kako? Bili ste predzadnji, a Gorici smo već dali licencu - odgovorit će šef iz svog ureda u blizini šume na kraju grada.

- Ma sve je to nama jasno, ali... Znaš, mi smo podizali ruke točno kad si nam ti to naređivao. Sjećaš se toga, osam dana prije Božića. I sedam dana prije nego si onom bezobraznom novinaru rekao što ga ide - podsjetit će ga glas iz slušalice.

- Da, sjećam se... Ajde dobro, sredit ćemo nešto, ništa ne brinite - uvjerljivim glasom će šef.

- Što, već imaš plan kako to izvesti? - upitat će opet predstavnik kluba s dna ljestvice.

- Jesi ti normalan?! Pa što će meni plan, znaš li ti tko sam ja?! Bit će onako kako ja kažem - gotovo uvrijeđeno kaže veliki gazda, ljutito poklopi slušalicu i promrmlja sočnu psovku.

I tako i bi. Okupi se nekakvo tijelo koje ni po kojem pravilu ne može donijeti tu odluku, ipak je donese i bez imalo srama izađe pred javnost. Ovi ipak ne ulaze u Prvu HNL, ovi drugi ipak ne ispadaju. Zašto? Kako? Ajde, koga briga... Glasači na zapovijed su ostali, ''mlađa sestra'' je ostala, za ostale će lako. Oni ionako mogu što hoće, rade što im padne napamet i još se svima nama koji to sve gledamo smiju u lice. Jer njima nitko ništa ne može, njih je nemoguće smijeniti ili maknuti, oni su nedodirljivi.

Eto, zato je umro nogomet. Neke utakmice igrat će se i dalje, netko će nekoga pobijediti, ali sve je to manje važno. Ispasti iz lige ne možeš ako si na pravoj strani, prvak će biti onaj tko je uvijek prvak, a ostalo je sve samo folklor. Za onih stotinjak ljudi u ovoj državi koji još vjeruju da to što se igra, ionako slabo, loše i nikakvo, ima veze s nogometom. A nema. Sve dok nema ''nikih problema'', sve dok se s ustima punim kolačića proklinje one koji su postavili pitanje. A to i ima smisla. Zašto postavljati pitanja kad se svi odgovori ionako znaju. Bolje je šutjeti nego da te netko prebije kao mačku.