Komentar: Hajduk i ne bi bio tako kilav da ima manje babica

U Dalmaciji se, ne bez razloga kaže: “Puno babica - kilavo dite”. A u šest godina koliko izlaze novine koje držite u ruci, Hajdukom su prodefilirale tri političke opcije, šest predsjednika, 16 trenera (neki i po dva puta), te nebrojeni igrači.

I što se u tih, nešto više od šest godina, u Hajduku promijenilo? Baš ništa. Kroz njega je prošlo previše babica - a Hajduk je iz dana u dan sve kilaviji! Osim povremenih bljeskova, po jednog osvojenog prvenstva, Kupa i plasmana u Europsku ligu te spektakularnog rođendanskog slavlja, gotovo sve ostalo bilo je za zaborav.

Struka je u Hajduku godinama degradirana i sad je račun konačno stigao na naplatu. Trenere su na Poljudu mijenjali kao čarape, a tako ih i biraju.

Čak su i zahtjevi gotovo identični:

"Želite li jeftiniji domaći ili skuplji uvozni model, treba li vam univerzalni model za cijelu sezonu ili samo za ljeto, tražite li nešto elegantno za izlaske (u Europu) ili za svaki dan..."

U sljedećih dan-dva Hajduk će izabrati novog predsjednika i trenera, no na Poljudu odavno važi maksima: "Reci mi tko bira, pa ću ti reći tko će biti izabran i kakav mu je program". Sve dok se kandidati ne budu birali neovisno, a jedini kriterij izbora bude stručnost, neće biti sreće ni uspjeha.

Gradonačelnik Željko Kerum, nominalno i najveći dioničar Hajduka, amenovao je izbor zadnja dva predsjednika i trenera. Sad mu se nudi povijesna prilika da konačno prepusti Hajduk struci i stavi točku na politički utjecaj na klub. Jer baš ga je taj utjecaj srozao ovako nisko.