Konobarice Samanta, možete li nam donijeti jednu medalju?

Ono što je Barbara Jelić bila ‘90-ih to je Samanta Fabris danas. Vođa, igračica koju je gotovo nemoguće zaustaviti. 

- Uspoređuju me s Barbarom jer je bila naša najdominantnija igračica u fazi napada, ali nemojmo zaboraviti da je Barbara uza se imala Kirilovu i Čebukinu - kaže Samanta.

Djevojka iz malog istarskog mjesta Danijeli, od samo 20-ak stanovnika, odvela je Hrvatsku na EP. I svoj Conegliano do naslova prvaka. I to na kakav način - u posljednjoj utakmici imala je čak 31 poen. Naravno, posljednji poen za naslov prvaka bio je njen. 

- Ili 34? Ne, ne, ipak 31 - počinje kroz smijeh Samanta.

Već kao djevojčica počela se baviti sportom. I naravno, odbojka nije bila u prvom planu. Bio je - nogomet. 

- Stasala sam uz bratiće i prijatelje, igrali smo uglavnom muške igre. U razredu sam bila najviša, pa sam imala razne nadimke, a kako su roditelji sportskog duha, odmah su me predodredili za sport. Prvo sam igrala tenis, no odustala sam jer su tereni bili predaleko.

I, onda je na red došla odbojka. 

- Nedaleko od kuće cure su trenirale odbojku te sam s 13 godina krenula s njima na treninge, a kao najvišu i bez koordinacije, stavili su me na srednjaka. Iskreno, nisam bila previše oduševljena odbojkom. Krenula sam igrati u Svetom Lovreču, a onda sam s trenerom promijenila klub i otišla u Poreč. U srednjoj školi zaigrala sam za Pazin, a onda sam sa 16 godina otišla u Rijeku. Bila sam nekako spremna za tu avanturu iako sam znala da me čeka teško razdoblje, mijenjanje razreda te kluba i samostalni život podalje od roditelja.

S 13 godina je krenula trenirati odbojku, a već tri godine kasnije primijetili su je odbojkaški stručnjaci. 

- Igrala sam Challenge cup s Rijekom i tu me primijetio jedan menadžer koji je predložio da pokušam u Italiji kao dijagonala. Rekla sam - zašto ne! Kada sam stigla u Italiju bila sam jako zadovoljna vidjevši kako se radi i koliko se pažnje posvećuje sportu. Jezik sam razumjela, ali ga nisam baš najbolje govorila. Međutim, savladala sam ga vrlo brzo. Bila sam u klubu u kojem je bilo dosta starijih i iskusnih igračica i to me veselilo. Bile su mi dodatni motiv za rad, a i pomagale su mi.

U karijeri je igrala s najboljim svjetskim odbojkašicama, a dijelila je svlačionicu i s ikonom svjetske odbojke Francescom Piccinini.

- Imala sam sreće da sam već prve godine u Italiji zaigrala s njom, igrale smo tri godine zajedno. Jako iskusna suigračica, jedna od onih od kojih možete jako puno naučiti. Kad bismo izašle van, bilo gdje, ljudi joj prilaze, pitaju za fotografiju, autogram... Ma, baš je talijanska ikona...

Izbornik Daniele Santarelli trener je Samanti i u klubu, čiji gazda ulaže u Hrvatsku. 

- Predsjednik moga kluba Garbellotto kupio je pilanu u Kutini, radi se o proizvodnji bačvi.

A kad smo kod pilane, u Samantinu mjestu Danijelima nema čega nema.

- Mjesto je u općini Tinjan, poznatijoj po istarskom pršutu. To je selo s malo stanovnika i s puno djelatnosti, od proizvodnje pašte, prerade drva, pekarnice, autopraonice do konobe. Mama ima konobu Danijeli, tata pilanu i bavi se proizvodnjom klupa. Kao djevojčica pomagala sam roditeljima. Sada znam ponekad uskočiti, ali ne stižem puno zbog obaveza.

Odbojkašice Cannesa napravile su pravi “boom” slikajući se bez dresova za kalendar. Visoke, vitke i lijepe, poput manekenki, odbojkašice su oduvijek bile atraktivne. Primjer Francuskinja slijedile su Poljakinje, pa Bjeloruskinje... Hrvatice su za kalendar uskočile u štikle i glamurozne haljine, a navijači su bili oduševljeni.

Kao što su oduševljeni sadašnjom reprezentacijom, koju je Samanta odvela na EP. A tamo neka nas se čuvaju...

- Nas Hrvate često podcijene, a onda smo najopasniji. Pogledajte ‘vatrene’... To je pravi putokaz kako treba raditi.

Samo da je posluži zdravlje.

- Imala sam prošlu sezonu problema s ozljedama, sad je stvarno super.

A na ljubavnom planu?

- A nema ništa, ha, ha...

Što biste nam preporučili iz mamine konobe?

- Biftek punjen pršutom i sirom. I raviole s tartufima.

Vrijedna i simpatična Samanta primjer je prave sportašice. Na terenu i izvan njega. Kao nekad Barbara Jelić. I nikad za sebe neće reći da je najbolja.

- Ma kakvi, ekipa je uvijek na prvom mjestu.