Lino Červar: Uh, košarka je sad prestigla rukomet, a bio je br. 1

U četvrtak ujutro bilo je lako prepoznati ljubitelje sporta. Po podočnjacima, naravno. Nažalost, nacija je noć prije gledala poraze. Dva različita poraza - košarkaški je na neki način ispunjavao čak i ponosom, a rukometni je bio šokantan, neočekivan...

- Naravno da ni ja nisam spavao cijelu noć, sve gledam i pratim. Gledao sam i rukometaše i košarkaše - javio se Lino Červar, rukometaš kojem se jutro poslije više razgovaralo o košarci.

- Od 2003. do 2010. rukomet je u Hrvatskoj bio kolektivni sport broj jedan. Nažalost, od mog odlaska s izborničke klupe rukometaši su igrali na osam velikih natjecanja i niti na u jednom nisu igrali finale. To je velik dio razloga zbog kojeg je rukomet danas pao, čini mi se, čak na četvrto mjesto. Ispred su i nogomet, i vaterpolo, i košarka - konstatirao je Lino pa u jednom dahu nastavio:

- Zašto košarka? Zato što košarkaši mogu ići kući uzdignute glave, zato što mi se jako svidio njihov odnos prema igri, ali i način na koji su vođeni.

Logično, njegove riječi upućuju na to da rukometaši ne mogu ići kući uzdignute glave, da im odnos prema igri baš i nije nešto, a da nisu ni posebno dobro vođeni. Međutim...

- Gledajte, nije moj stil da u ovom trenutku, kad je nacija razočarana, dolijevam ulje na vatru. Neka se kritičari ispucaju, neka kažu što imaju, pa onda možemo analizirati što se dogodilo. Dajte mi nekoliko dana, da nađem i ono što je u cijeloj priči pozitivno - zamolio je bivši rukometni izbornik, koji je učio i od košarkaškog.

- Uvijek govorim da pravi trener mora gledati i druge sportove, pa iz svakog od njih izvlačiti ono što je dobro i eliminirati ono što je loše - kaže Lino.

A košarkaški izbornik na tom bi mjestu trebao ostati još vrlo kratko. Tako je barem Aco najavio prije ljeta koje je vratilo hrvatsku košarku na naslovne stranice.

- Velike zasluge za sve to idu na račun Ace Petrovića. Znao sam da je on najbolje rješenje u ovom trenutku - rekao je predsjednik stručnog savjeta HKS-a Dino Rađa i dodao:

- Sad tražimo izbornika za iduće četiri godine. Je li Aco u konkurenciji? To ne mogu i ne želim reći, sve ćemo prvo rješavati u četiri zida.

U budućnost hrvatske košarke, tko god bio na izborničkoj klupi, ne bismo trebali sumnjati.

- Napravili smo iskorak i postavili sjajan temelj za budućnost. Uz par mladih igrača koji dolaze, nema straha za budućnost. Momci su pokazali da imaju muda, a u Bojanu dobili smo i vođu - kaže Rađa.

Konačan ishod je identičan, ali raspoloženja u rukometu i košarci dijametralno su suprotna. Košarkaše hvale za borbenost i želju, a u rukometu se traže krivci. A tu se sve priče zaustavljaju na izborniku Željku Babiću. Odmah nakon Poljske je preduhitrio kritičare.

- Ja sam 100 posto kriv! Igrače nisam dovoljno dobro psihološki pripremio za ovu utakmicu. Zato nismo bili dobri -rekao je Babić, pa nešto u tom stilu ponovio još nekoliko puta.

Samokritika je u redu, čak i pohvalna, budući da nešto slično rijetko čujemo od hrvatskih izbornika u bilo kojem sportu, ali važnije je zašto je to tako.

- Babić? Ne bih o njemu, ipak mi je bio suradnik... Najlakše je biti general poslije bitke - kazao je Lino Červar, kojem će vjerojatno trebati i više od nekoliko dana da pronađe nešto pozitivno u priči s radnim naslovom “Željko Babić”.

Dva četvrtfinala, dva poraza, a sve kontra. Jednog izbornika će nagovarati da ostane, drugog, moguće je, zamoliti da ode.