Ljubičić: Želim biti od pomoći tenisačima, a ne nekakav šef

Otkad je u travnju u Monte Carlu stavio točku na veliku karijeru, Ivan Ljubičić je česta meta stranih novinara koji rado s njime rade intervjue.

Elokventni 33-godišnji teniski umirovljenik je osoba koju mnogi teniski eksperti vide kao idealnu za preuzimanje visokih funkcija u političkim strukturama teniskog sporta. Ljubo već ima puno iskustva, jer je šest godina, od 2002. do 2008. godine služio u Vijeću igrača ATP-a, od toga zadnje dvije godine kao predsjednik, a dvije prethodne kao potpredsjednik. Nakon toga je bio izabran kao europski zastupnik igrača u Upravi ATP-a.

U razgovoru koji je objavio Odd Onion, Ivan je progovorio o mogućnostima da i u budućnosti obnaša neku rukovodeću funkciju u sportu...

Sada kad ste u mirovini, što će hraniti vaš natjecateljski instinkt?

- Nemam pojma. Mislim da ne postoji način koji bi mogao nadomjestiti te emocije iz igračkih dana. Morat ću potražiti drugu vrstu emocija i drukčije osjećaje. Volio bih imati slobodno ljeto, a onda vidjeti što bi mogla biti moja sljedeća karijera. Sretan sam što imam mogućnost raditi posao koji mi se sviđa i koji volim.

Još dok ste igrali, ljudi su govorili da ste vi osoba koja bi trebala biti u upravljačkim teniskim strukturama. Odgovara li vam sudjelovati u političkom aspektu vašeg sporta?

- S iskustvom koje sam stekao tijekom šest godina provedenih u Vijeću igrača, mislim da mogu pomoći dečkima. To je ono što me uistinu zanima, biti koristan, od pomoći, a ne nekakav šef ili važna osoba. Mislim da su igrači trenutno dobro zastupljeni, ali bi mogli biti i bolje. Otkad sam u mirovini, već su me tražili za savjete. Vidjet ćemo. U Wimbledonu ćemo imati izbore za Upravu i možda se odlučim uključiti. Stvarno bih volio imati slobodno ljeto, ali mislim da ima prostora za mene u teniskoj politici i da bih mogao pomoći da Tour bude još bolji.

Prošla sezona na Touru je bila burna, jer je pokrenuto mnoštvo spornih pitanja o duljini sezone, turnirima na kojima su igrači obvezni igrati i novčanim nagradama. S obzirom na reakcije Roland Garrosa i Wimbledona, čini se da se situacija po pitanju nagradnih fondova malo popravila. Smatrate li da je sada bolja situacija u tenisu?

- Imam osjećaj da se glas igrača sada čuje. No, za neke veće promjene treba i vremena, ne ide to preko noći. Sada imamo malo kraću sezonu. Nadam se da će od 2014. godine biti znatno kraća. Nagradni fondovi su sve veći iz godine u godinu. Razumijem da neki igrači nisu dovoljno strpljivi i žele vidjeti konkretne promjene odmah. Ali, neke se stvari ne mogu promijeniti odmah. Predstavnici turnira također imaju svoje stavove i svoja mišljenja. Kod takve problematike je potrebno vrijeme da bi se stvari popravile. Držim da se u zadnjih četiri ili pet godina mišljenje igrača više uvažavalo nego ranije, te da su igrači više uključeni u politiku Toura. Ispred nas su dobra vremena.

Kada govorimo o vašoj igračkoj karijeri, uvijek nas je čudilo zbog čega niste bolje igrali u Wimbledonu? Voljeli bismo da ste mogli ispisati neku bajkovitu priču poput Gorana Ivaniševića. Kada se osvrnete na to pitanje, imate li dojam da ste mogli bolje poraditi na vašoj igri na travi, ali vam uvjeti naprosto nisu odgovarali?

- Nikada nisam uspio dobro razraditi kako treba igrati na travi. Bio sam juniorski finalist Wimbledona 1996. godine, imao sam svjetlu budućnost tada, ali nikada nisam pronašao pravi recept za igru na travi u Wimbledonu u seniorskoj karijeri. U zadnjih 16 godina, trava je od jako brze postala jako spora. Moj servis na travi nikada nije bio tako snažno oružje kao na drugim podlogama, a očito je da nisam najbolje ni reternirao. Zbog toga nikada nisam otišao dalje od 3. kola u Wimbledonu. Ipak, sretan sam što sam svoj zadnji meč na travi u karijeri odigrao na središnjem terenu u Wimbledonu, lani u 3. kolu. Dobro sam se proveo, iako sam izgubio od Andyja Murrayja u četiri seta. No, odigrao sam veliki meč, pod krovom i u jedinstvenoj atmosferi – zaključio je Ljubičić.