Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
14 komentara

'Majmuni su nam krali loptice u prašumi, a spavali smo u autu'

Jedan brat, Ivan, narastao je centimetar više (181), drugi, Matej, igra dvoručni backhend i to su, zapravo, jedina dva obilježja po kojima ćete razlikovati braću Sabanov. Osim ako im niste obitelj

Foto: Dubravka Petric/PIXSELL
14 komentara

Prijepodne je taman postajalo poslijepodne, sunce, ono užareno slavonsko, uspinjalo se na najvišu točku, a oni samo poželjeli uhvatiti još koju nijansu boje skinuvši gornji dio opreme. Bila je to definitivno loša odluka...

- 'Ajmo, oblačite se odmah - naredila je gotovo istog trena iz klupskog kafića gospođa Brigita približavajući se njihovom terenu onako prijetećim korakom.

Poslušali su "šefiku", što će drugo, iako su imali za ispaliti još tek koju lopticu prije kraja treninga. Takva su, uostalom, klupska pravila i vrijede za sve pa i za njih dvojicu profesionalaca - hrvatsku braću Bryan. Nisu se provukli na "lijepe oči".

S 15 doselili u Osijek

Jedan, Ivan, narastao je centimetar više (181), drugi, Matej, igra dvoručni backhend i to su, zapravo, jedina dva obilježja po kojima ćete razlikovati braću Sabanov. Osim ako im niste obitelj. Čak ni ovaj novinar koji je s njima na turnirima provodio juniorske dane i dan-danas ne može ih raspoznati jer jednostavno, kada nisu na terenu, nema po čemu. Ni po nekoj crti lica,  frizuri, ma ništa. Toliko su slični.

- Ivan - ispravio nas je deset minuta stariji brat kada smo ga pogreškom oslovili s Matej.

Foto: Dubravka Petric/PIXSELL

Pogreške, pak, skoro pa nije bilo u njihovoj igri prije dva mjeseca kada su u talijanskom San Benedettu osvojili premijerni Challenger. Tjedan dana kasnije stigla je nova titula s futures-razine, pa su u njemačkom Augsburgu igrali - i izgubili - novo challenger-finale. Kao i, baš jučer, u rumunjskom Sibiuu.

Više od deset godina, a danas imaju 27, žive u Osijeku. TK Osijek, poznatiji svima samo kao Park, njihov je klub i valjda najprikladnije mjesto da nam ispričaju svoju tenisku priču koja postaje sve ozbiljnija.

- 'Ajde, rešetaj - dobili smo izričitu naredbu, pa njima, hladnim tušem osvježenima, prepustili riječ.

- Završili smo osnovnu školu u Subotici i onda se s 15 godina preselili u Osijek gdje smo upisali srednju. Majka je radila ovdje već duže i, također, bila nam je olakotna okolnost što smo mogli pohađati izvanrednu nastavu, pa smo svakodnevno trenirali prijepodne, a popodne išli u školu. Imali smo uvjete jer zimi u Subotici nije bilo zatvorenih terena.

Subotica je na samoj granici s Mađarskom, to nije bila opcija?

- Odlazili jesmo nekoliko puta u Budimpeštu trenirati, no to je drugi jezik i nije nam bilo toliko privlačno. U Osijeku smo imali sve.

Iako su posljednjih godina u prvom planu njihovi rezultati u konkurenciji parova, od one pojedinačne nisu odustali i ne misle. No tu još čekaju opipljiviji rezultat, Matejev je najbolji plasman bio 640. mjesto (trenutno 902.), Ivanov 907. (trenutno 1256.). Kada ste uopće osjetili da biste se trebali više orijentirati prema parovima?

Matej pobijedio Đerea

- Kada smo prvi put igrali na challengeru, bilo je to prije četiri godine. Teško je, znate, uskladiti i singl i parove, pogotovo kada u jednoj konkurenciji morate igrati futurese. Nismo odustali od singla, igrat ćemo ga još gdje budemo mogli, a ni nova pravila s kvalifikacijama sa samo četiri mjesta nisu nam pomogla. Indicije su da će se od sljedeće godine vratiti na 16.

Foto: Dubravka Petric/PIXSELL

Matej je, primjerice, prije nekoliko godina pobijedio Lasla Đerea, danas 39. tenisača svijeta, igrao je s finalistom Umaga Attilom Balazsem, Čileancem Jarryjem (nedavno 38.)...

- Da, igrao sam s dosta njih koji su se probili, neke sam dobivao... Mislim, nije to igrački velika razlika jer znamo to trenirajući s Krajinovićem, Lajovićem, no najveća je u tome što oni konstantno igraju na toj razini, a mi jedan dan na jednoj, drugi dan na drugoj.

Braća su još 2015. godine igrala polufinale parova na challengerima, ali tek sada otišli do kraja. Gdje je zapelo?

- Nije zapelo, imali smo mi dobrih rezultata, ali nismo ih konstantno ponavljali. Lutali smo izvan tenisa, nismo bili 100 posto posvećeni. Pokušavali smo gurati i fakultet, završili smo tri godine na Ekonomskom i postali prvostupnici - govori Ivan.

Kao i na terenu, braća se tako sinkronizirano nadopunjavaju i izvan. Matej je nastavio čim je brat završio jer je osjetio da nije sve rekao.

- Nedostaje nam i malo iskustva na toj višoj razini jer mečevi su dosta jači. Trebate ih skupiti da shvatite da je to razina na kojoj možete igrati.

Ima ipak jedna tajna zbog koje ste sad konačno napravili taj iskorak.

- Majka je bila s nama i puno nam pomogla. Prije smo sami putovali i odrađivali puno stvari van terena na kojima se troši energija kao što su pranje odjeće, rezerviranje smještaja, putovanja i onda kad dođeš na teren, koncentracija više nije na igri. Mama se sada brinula o tome, ima još godinu dana do mirovine i onda će više putovati s nama. 

Foto: Dubravka Petric/PIXSELL

S obzirom da je zarada izvan ATP Toura takva da si igrači jedva pokriju tjedan, kako se uopće financirate kroz godinu?

- Igramo dosta lige po Njemačkoj i Francuskoj, ekshibicije, na kojima zaradimo veće novce. To su čisti novci. Od turnira se samo pokrivamo, s tim da po novom imamo plaćeni smještaj i troškove putovanja. Evo, primjerice, za naslov u Italiji zaradili smo 2600 eura, ali kada se odbio porez, koji je u Italiji najvećih 30 posto, ostalo nam je svakom po 1000 eura. 

Trebao doći Federer

Od HTS-a nije bilo nikakvog poguranca?

- Nikad ništa. No nismo jedini, ta organizacija jednostavno ne funkcionira.

Ima zato jedna zemlja u kojemu savršeno funkcionira obrazovanje i sport. SAD je, jasno, u pitanju. Mnogi tenisači, ne samo iz Hrvatske, koji se nakon obećavajuće juniorske karijere nisu uspjeli probiti, otišli su preko bare. Jeste li i vi ranije razmišljali o tome?

- Jesmo, prije sada već desetak godina, baš kada smo završili srednju školu, baš smo odlučili otići na koledž. Riješili smo sve testove, papirologiju. Imali smo let 3. siječnja i još na Novu godinu mislili smo da idemo. Međutim, predomislili smo se dan prije puta, nismo mogli dobiti punu stipendiju na istom koledžu, Ivan je trebao biti u Kaliforniji, ja u Mississippiju. Nismo se htjeli razdvojiti i mislim da smo dobro odlučili što smo ostali pokušati igrati profesionalni tenis makar su se zbog toga jako naljutili treneri u Americi.

Uz valjda sve moguće europske destinacije Sabanovi su igrali i u Japanu, Kini. Uz spomenutu (ne)zaradu od koje treba (do ove godine trebalo) platiti avionske karte zanimalo nas je ima li koristi od toga osim one da je na azijskim turnirima tradicionalno slabija konkurencija.

- Zapravo, tada (krajem prošle godine, nap. a.) smo išli prvo u Kinu na ekshibiciju, pozvao nas je jedan multimilijarder koji ima 70 godina i obožava tenis. Igrala su tamo i braća Bryan i neki poznatiji igrači parova poput Paesa. Čak je taj bogataš zvao i Federera, ali on nije došao. Bio je Kevin Anderson... Taj bogataš ima lanac hotela, pa smo imali plaćen i smještaj i putovanje. To nam je dobro došlo i, evo, idemo ponovno za nekoliko tjedana. 

Foto: Dubravka Petric/PIXSELL

Bili ste i u Nigeriji, Keniji...

- U Nigeriji dvaput, u Keniji smo dvije zime zaredom odrađivali pripreme cijeli 12. mjesec, trenirali s Vasekom Pospisilom. Tamo postoji akademija koja ima sve uvjete, od terena, bazena itd. Brine se o svemu, a ako se poželite odmoriti od svega, možete i na safari.

Anegdota, stoga, ne nedostaje....

- Na jednom Challengeru u Brazilu padala je kiša, prebacili su nas u neki klub blizu prašume, pa su na teren dolazile svakakve životinje. Majmuni su nam, npr., krali loptice.

Nismo mogli spavati

Takve bi scene s probojem na rang-listi trebale biti sve rjeđe.

- Da, s obzirom da su challengeri dosta udaljeni iz tjedna u tjedan, moramo putovati avionom. A prije dok nije bilo plaćenog smještaja i putovanja, znali smo spavati u autu, pogotovo u Francuskoj i Italiji gdje su jako skupi hoteli.

A vi nećete bilo kakve nakon Kine?

- Ha, ha - isprovocirali smo zajednički smiješak.

Uozbiljili smo se jer to je tražilo sljedeće pitanje. Prošle ste godine dobili pozivnicu za Umag, ove ne. Je li vas to razočaralo?

- Ne. Rekli su da nismo imali dobre rezultate iako smo imali i to je za njih bio glavni razlog. Nadam se da ćemo sljedeće godine svojim plasmanom osigurati nastup bez pozivnice.

Prošle godine u Banjoj Luci... 

- Ha, ha - prekinuo nas je njihov smijeh jer nakon tih pet riječi znali su kakav nastavak slijedi.

- Ma znamo, Krawietz i Mies.

Pa smo samo dovršili. Taj njemački par provozali ste na "biciklu" (u teniskom žargonu pobjeda sa 6-0, 6-0, nap. a.), a onda su majstori ove godine osvojili Roland Garros. Prepuštamo vam riječ.

- Već su tada njih dvojica igrala dobro, tjedan prije Banje Luke osvojili su jaki Challenger u Genovi. Nama se u tom susretu poklopio dan da smo sve pogodili, oni su se nervirali zbog grešaka i završilo je tako kako je završilo. Sljedeći tjedan opet su osvojili u Sibiuu.

I dalje nam nije jasno...

- Kad su osvojili, nismo mogli spavati, ustali smo prije svitanja i otišli šetati, tražiti odgovore na pitanje što se s nama događa, jesmo li normalni. No mislimo da ćemo i mi jednog dana doći do razine da igramo na Grand Slamu, možda ga nećemo osvojiti, možda i hoćemo, ali doći ćemo do te razine. Nisu velike razlike između challengera i ATP-ja, ti igrači samo su naviknuti igrati takve teške mečeve, dok mi često padamo. Ali imamo to u sebi.

Moramo zvati bolje

Imate i zanimljiv nadimak.

- Često nas zovu Bryani. Mislim da je to poteklo baš iz ovog kluba dok smo bili tinejdžeri. Netko nas je tako prozvao i pročulo se.

Jeste li možda upoznali braću ili možda hoćete?

- Jedan naš dobar prijatelj ponekad putuje s njima, jako je dobar s njihovim trenerom i možda ćemo ih imati priliku ove godine upoznati i trenirati s njima.

Foto: Dubravka Petric/PIXSELL

Dok se to ne dogodi, imali ste priliku igrati protiv tajlandske braće blizanaca Ratiwatana, Sonchaija i Sonchata.

- Još prije njih u Nigeriji igrali smo s blizancima iz Indije Sood, oni nisu toliko poznati, ali zanimljivo je da je to bilo prvo finale u povijesti futuresa da su igrali blizanci protiv blizanaca, pa je bio i članak o tome na ITF-u. S Ratiwatanama je, također, bilo zanimljivo, publici isto, pogotovo jer se igralo u Bangkoku. Simpatični su, družili smo se kasnije i trenirali.

Pred kraj smo htjeli opipati puls braće. Nazove li netko tko bi vam garantirao ulazak na ATP scenu, biste li se prihvatili razdvojiti?

- Ne bismo se uopće pitali, sigurno bismo i to nam je u planu kako bismo poboljšali plasman. To je radila većina igrača na putu prema vrhu, spojili su se s boljima i onda napravili rezultat. Rijetko koji je tim od početka igrao zajedno jer dug je proces napretka na rang-listi. Mi imamo dosta prijatelja, od Krajinovića, Đerea, Kecmanovića, Lajovića... Svi bi vjerojatno htjeli igrati s nama na nekoliko turnira, nama bi to bilo dovoljno.

Očekujete li onda ubrzo poziv?

- Morat ćemo mi njih zvati, ha,ha. Zarađuju oni dovoljno, tako da moramo mi juriti njih.

  • Trener stariji brat Aleksandar

- On je igrao tenis, ne profesionalno, ali bio je po ligama. Zbog njega smo i mi počeli i doslovno nas je on učio prvim koracima. Prije dvije godine otišao je u Dubrovnik trenirati jednu perspektivnu djevojčicu, pa mi kad imamo tjedan bez turnira, odemo tamo i treniramo zajedno, kao što je sada bio slučaj. Imamo i četvrtog brata, on je sad već obiteljski čovjek. S ocem, pak, radimo kondiciju, ma cijela je obitelj uključena u tenis.

  • Nismo serveri

- U posljednje vrijeme više smo se posvetili volejima i kretanjima za parove. No, budući da nismo neki serveri, naša se igra bazira na tenisu s osnovne linije, dobrom returnu, a te se stvari treniraju i u singlu, pa nismo nešto pretjerano mijenjali način treninga.

  • Tko je bolji?

- To sve ovisi o danu, uvijek je pobjeđivao netko drugi i nema pravila (Ivan zasad vodi 4-3, nap. a.). Možemo reći da pobijedi onaj tko se ustane na pravu nogu.

  • Hrvatski boom u parovima

- Mislim da je presudno to što se odavno govori da s ovih prostora dolaze najbolji serveri, to je možda razlog zašto smo tako dobri. Svi smo talentirani, imamo dobar osjećaj na mrežu i od rane se dobi dosta igraju parovi. Sjećamo se i na turnirima kad smo bili djeca da nije bila tragedija ako izgubimo u singlu jer ostanu još parovi. Igraju se dosta i rekreativno, zabavno je...

  • Matej Sabanov:

Foto: Dubravka Petric/PIXSELL Rođen: 25. lipnja 1992. u Subotici
Plasman u singlu: 850. (najbolji 640.)
Plasman u parovima: 196. (najbolji 190.)
Titula u singlu: 1 (futures)
Titula u parovima: 27 (26 futures + 1 challenger)
Igra: dešnjak, dvoručni backhand

  • Ivan Sabanov:

Foto: Dubravka Petric/PIXSELL

Rođen: 25. lipnja 1992. u Subotici
Plasman u singlu: 1468. (najbolji 907.)
Plasman u parovima: 188. (najbolji 183.)
Titula u singlu: 0
Titula u parovima: 27 (26 futures + 1 challenger)
Igra: dešnjak, jednoručni backhand

Naši partneri pišu
Message