Marčinković: Ja sam jedan od voditelja fan kluba Chelseaja u Hrvatskoj, zovu me Pavljučenko

Sjajna sezona Splita i prvo finale Prvenstva Hrvatske nakon 18 godina u prvi plan je izbacila i nekoliko igrača. Čak četvorica su svoje mjesto pronašla na popisu hrvatske košarkaške reprezentacije na pripremama uoči kvalifikacijskog turnira za OI u Splitu. Od 16 igrača, koliko ih je na popisu, samo će 12 u Split. Roko Ukić je siguran, a jedan od onih koji je i više nego sigurna oklada je Pavle Marčinković (32).

Pokretanje videa...

01:14

Hrvatska košarkaška reprezentacija | Video: 24sata/pixsell

Ovaj energični krilni košarkaš Splita, kojeg odlikuje posebice odlična igra u obrani, što našoj reprezentaciji nepresušno fali, je košarkašku eksploziju doživio u 30-ima. Igrao je za Zadar, s Cibonom je osvojio naslov prvaka Hrvatske 2012. i 2013., bio i dio reprezentacije koja je igrala kvalifikacije za EuroBasket 2013. godine, no njegova košarkaška renesansa zapravo je počela 2017. godine dolaskom u Split, gdje je postao jedan od najboljih igrača, a tamo se i danas nalazi.

Naravno, nezaobilazna tema bilo je finale PH-a u kojem je Zadar pred krcatim Višnjikom pobijedio Split u majstorici i osvojio prvi naslov nakon 13 godina. 

- Bilo je dosta ljudi, Navijači su Zadru donijeli dosta, ali oni su nas satrali u tri utakmice. Tek u trećoj utakmici su imali navijače pa im je sigurno pomoglo. Mislim da smo mi izgorjeli od želje da osvojimo naslov. Njima publika pun označi, nama je možda odmogla. utjecalo je na našu koncentraciju. Nismo se držali zacrtanih planova. Išli smo prečesto u neke solo akcije i igra nam se prebrzo raspala. Bio je šok igrati u takvoj atmosferi, prva i zadnja utakmica s publikom ove sezone, da se skupilo toliko ljudi. Ali zasluženo je Zadar dobio, nema govora. Mislim da bi Zadar dobio i bez publike - kazat će nam na početku razgovora ovaj požrtvovni i vrijedni košarkaš Splita.

Pavle je rođeni Zadranin koji je karijeru započeo na legendarnim Jazinama, a u Zadru se zadržao sve do 2011. godine.

- Kako je meni bilo kao Zadraninu? Sjetilo me na neke situacije kada sam igrao za Zadar i kad se to punilo stalno. U tome trenu te podsjeti zašto se baviš time nakon godinu dana izolacija i praznih tribina. Brzo se aklimatiziramo, ali te podsjeti na te lijepe dane.

Marčinković (32) je godište Bojana Bogdanovića, ali pravu ulogu u reprezentaciji dočekao je u 30-ima. U izostanku NBA i euroligaških igrača, najveći teret u kvalifikacijama za EuroBasket, koje su započele još 2019., morali su podnijeti igrači iz domaće lige. Kvalificirali su se na prvenstvo, neki su učvrstili svoje mjesto u reprezentaciji i mogli bi ih gledati na turniru u Splitu, a među njima je definitivno i Pavle bez kojega je Mršićeva momčad nezamisliva. Daje ekipi posebnu 'ludost' i energiju u obrani. 

- Upoznati smo jedni s drugima i to može biti naš plus. Uz dva, tri pojačanja imamo svoju šansu i igramo na domaćem parketu. Ne znam hoće li biti publika, ali mislim da smo na pravom putu. Ta ekipa koja je zajedno već dvije godine, to nije slučajno da smo tu. Dok god izbornik vjeruje u nas, naš je posao da mu vratimo to povjerenje.

Iza njega je paklena sezona. S klubom je na tri fronta odigrao oko 80-ak utakmica, što je kilometraža jednog NBA igrača. U domaćem prvenstvu je bio na prosjeku od osam koševa i pet skokova, a u ABA ligi na sedam koševa i pet skokova. Učinkom u obrani, koja je njegov forte, je zadovoljan, ali smatra kako je u napadu mogao bolje.

- Sezona je bila duga i turbulentna. Odigrao sam NBA sezonu, nekih 80 utakmica. Bilo mi je najbitnije da ostanem zdrav. Da se pokušam izboriti za ovu poziciju u reprezentaciji. Da sudjelujem u nečemu velikome što se može dogoditi.

Naravno, aktualna tema je i povratak Marija Hezonje u reprezentaciju nakon pet godina.

- Hezonja nam jako puno može dati, on je ekstra klasa. Da ne ulazim sada u kvalitete igrača koji je imao NBA karijeru i igrao na najvišem nivou u Europi. Kao igrač je kompletan. Može nam biti samo veliki plus - kaže košarkaš Splita.

Hrvatska će kvalifikacije za OI otvoriti 30. lipnja utakmicom protiv Brazila, a dan poslije slijedi Tunis. Jedno je sigurno, a to je da ćemo u Splitu zasad gledati samo jednog NBA igrača. Bit će to Ivica Zubac ili Bojan Bogdanović čiji Clippersi i Utah igraju u polufinalu Zapadne konferencije. I za koga će naši reprezentativci navijati? Uz svo poštovanje prema Zupcu, tu nema dvojbe. Što se tiče pak Šarića, njegovi Sunsi imaju dobre izglede za proći dalje i teško je vjerovati da ćemo ga gledati u kvalifikacijama.

- Izostanak Bogdanovića? Ja bih volio da Utah ispadne ipak. Nemam ništa protiv Zupca i Clippersa, ali Babo je naš najbolji igrač, ima 20, 30 koševa u rukama. Da ne zvuči glupo, složio bih se s trenerom. Na poziciji centra smo pokriveni. Šarić igra isto peticu, ali igrača kao Babo je jako teško pronaći, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi - kaže Marčinković.

Split je ove sezone dobio nešto što je imao tek tamo u najslavnijim danima, a to su četvorica hrvatskih reprezentativaca. Luka Babić, Toni Perković, Roko Ukić i Pavle Marčinković završili su na popisu od 16 igrača.

- Naučili smo funkcionirati jedni s drugima. No svatko od nas će imati drugu ulogu. Mislim da je najvažnija stvar što je naš pet, šest igrača na okupu već dvije godine. To daje veliki plus, stvorio se temelj reprezentacije. Tu se dodaje kvaliteta koju imamo u okviru NBA igrača i euroligaških igrača. Pogođeno je s tim, u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo smo napravili dobar rezultat. Čak četvorica igrača Splita su na popisu. Možemo biti ponosni, ali i klub. Dokaz da se radi dobro, mali Perasović je bio na širem, Vranković je bio na dva prozora, Marić isto, Luković je bio u srpskoj reprezentaciji u kvalifikacijama, Mesiček je odbio Sloveniju zbog ozljede. U jednom trenutku smo imali 8,9 reprezentativaca. Sigurno da se u klubu imaju čime dičiti. Još kad bi svi ostali na okupu - dodao je Pavle.

Eh, to će biti problem. Split je klub koji ovisi uvelike o politici, a promjena gradske vlasti će ovisiti i o klupskim planovima za budućnost. Pa tako ni sam Marčinković ne zna hoće li igrati u Splitu i sljedeće sezone, kao i nekolicina nositelja igre poput Marka Lukovića, Luke Babića, Roka Ukića. Ugovor je istekao i treneru Mili Karakašu, a svega nekoliko igrača je vezano za klub. Bila bi zaista šteta da se raspadne jedna lijepa priča.

- U Splitu je teška situacija. Promijenila se vlast u gradu, pitanje je hoće li ostati stari Nadzorni odbor, jako puno ovisi o novom gradonačelniku. I dalje budžet, igrači, tko će biti trener. U ovome trenutku se baš ništa ne zna. Ovi mlađi igrači jedini ne mogu nigdje pobjeći, njih vežu ugovori. Babić, Kedžo, Luković, Đoković, ja, nama su svima istekli ugovori - kaže Marčinković, pomalo tužnim glasom.

Ne biste tako mislili, ali košarka mu nije najveća ljubav. To je, ni manje ni više, nego Chelsea. Ljubav iz djetinjstva koja je nastala zbog plavog dresa. A nedavno osvajanje Lige prvaka je dobro proslavio.

- Jesam li gledao finale Lige prvaka Chelseaja i Cityja? Naravno. Bilo je dosta veselo, da ne kažem nešto drugo ha-ha-ha. A 2012. godine kada su također osvojili, tada sam osvojio naslov u Ciboni. Nadao sam se naslovu u Splitu da se poveže s ovim naslovom Chelseaja. Ekipa se dizala tijekom sezone, imali su teških perioda, eto što se može napraviti s jednim zajedništvom, zašto ne bismo mogli i mi - kazao je Marčinković.

Prijatelji ga i dan danas zovu Pavljučenko zbog jednog ruskog nogometaša. Riječ je o Romanu Pavljučenku koji je prije desetak godina trebao doći u Chelsea. To se na kraju nije dogodilo, ali nadimak je zadržao.

- Imaš jednu ljubav i to je to. Meni je to Chelsea. Zašto Chelsea? Isto kao i s košarkom. Mi smo bili granatirani s Bullsima. Tu smo se brat i ja posvađali, on je izabrao Bullse, ja Utu. Ja sam uzeo Stocktona, moj je dres broj 12 zbog njega. Zaljubljen bio u njega. I tako je bilo s nogometom, davali su nam samo Real, Barcelonu. Kada je Real 1998. igrao europski superkup protiv Chelseaja, tu se rodila ljubav. Vidio ja plave dresove, rekoh sebi, ne navijam za Real, ja navijam od sada za Chelsea, tu igra Stanić. I tako je krenulo. Malo pomalo, sad imam kolekciju od dvadesetak dresova. Svake godine uzmem po jedan. 

Veliki je navijač Chelsea, a aktivni je član i Udruge navijača Chelsea Hrvatska. Najdraži igrač mu je Frank Lampard, a ima dres i od Hazarda, Terryja, Drogbe.

- Imamo fan klub tu u Hrvatskoj, sudjelujem u radu i jedan sam od voditelja. Ali nisam predsjednik, Filip Grljević radi strašan posao. Ne znam koliko nas točno ima, ali kada svake godine radimo one članske iskaznice, mora nas imati preko 75 članova da imaš neki poseban status da možeš dobivati ulaznice i staviti transparent na tribine. 

S Mateom Kovačićem se još nije upoznao, ali volio bi jednog dana.

- Nisam blizak s Kovačićem, nisam imao priliku niti s Modrićem, Livakovićem i Vrsaljkom, koji su također iz Zadra. Možda i uspijem doći do Kovačićevog dresa, ne bi mi škodilo. 

Sinergija hrvatskih sportaša uvijek je bila prisutna, a tako će biti i ovog ljeta. Dok naši košarkaši budu na pripremama u Opatiji, nogometaši će igrati na Europskom prvenstvu.

- Gledanje njihovih utakmica će nam biti glavno na našim pripremama. Poslije treninga i utakmica ćemo pratiti njih, to će nam biti glavni hobi. I to je glavna tema naših razgovora. Dosta puta se naše pripreme isprepletu s nogometnim prvenstvom i onda se napravi kohezija gdje se mi pripremamo u isto vrijeme. Baš ti je naboj, konstantno si u tome naboju, iščekivanju, navijanju. Stvori se baš odlična atmosfera, kockice po cijeli dan.