Martin Taylor: Moraš biti izniman da se ovako vratiš

Prema onome što sam pročitao, Eduardo je bio igrač utakmice i primio je fantastične ovacije publike. Dok je utakmica trajala, pratio sam prijenos, a onda išao tražiti ocjene Duduova nastupa, rekao je Martin Taylor za Daily Mail i dodao:
- Ne mogu niti objasniti kakvo sam olakšanje osjetio nakon ovakvoga njegova povratka - izjavio je Taylor, koji upravo završava studij političkih znanosti. Postat će jedan od rijetkih engleskih nogometaša sa sveučilišnom diplomom.
- U dubini svog srca znam da je to bila samo stravična nesreća. Zato sam samo želio da opet zaigra. Držao sam fige kad je počinjao za Arsenalove rezerve,  no nikad se ništa ne može usporediti s prvom pravom, ozbiljnom utakmicom - kaže Taylor.
- Imao sam osjećaj da će sve biti dobro jer je igrao za reprezentaciju Hrvatske prošlog tjedna. Mislim da je njegov nastup u ponedjeljak strahovito pozitivno djelovao na cijelu momčad Arsenala. Mogu shvatiti zašto - dodao je.
Taylor zna koliko je Eduardu bilo teško vratiti se...
- Za ovakav se povratak trebao oporaviti i mentalno i fizički, trebao je proći strahovito teške treninge da bi se vratio na prijašnju razinu. Učinio je sve to doista jako, jako dobro. Morate biti iznimni da bi na ovakav način zaigrali u prvoj utakmici nakon tolike pauze. Jedna je stvar vratiti se nakon teške ozljede; druga je vratiti se i odigrati ovako, i to u dresu Arsenala.
Na pitanje zašto se nije trudio više da bi se ispričao Eduardu i Arsenalu nakon nesreće, odgovara:
- Nakon što se to dogodilo, samo sam sjedio u svlačionici. Sve mi je bilo mutno, toliko mi je stvari prošlo kroz glavu. Pokušao sam ga odmah posjetiti u gostujućoj svlačionici. Tamo su mi rekli da je otišao u bolnicu. Iste sam večeri otišao u bolnicu vidjeti ga. Susreo sam tamo čovjeka iz Arsenala, a Eduardo nije bio u stanju primiti me. Opet sam stigao u bolnicu u nedjelju, kada se oporavljao od operacije. Bio sam s njim licem u lice, ali je evidentno bio pod jakim lijekovima. Ne znam je li svjestan tog posjeta. Obzirom na jezičnu barijeru, s Eduardom nisam mogao komunicirati - rekao je Tylor i nastavio:
- Paralelno je moj klupski liječnik razgovarao s kirurgom koji ga je operirao i saznao sam da su prve prognoze ohrabrujuće. Samo nisam želio čuti da je Duduova karijera završena. Želio sam da mi se kaže da postoje dobri izgledi da momak opet zaigra.
Taylor se prisjetio kako su ga hrvatski novinari "proganjali" po treninzima njegove momčadi, ali i otkrio::
- Prijetilo mi se smrću! Nije bilo ugodno, bio sam zabrinut. Neke prijetnje činile su mi se posebno teškima... No 90% poruka koje sam dobio bile su pozitivne, neke su mi i olakšale situaciju. Jedan mi je momak pisao kako je nakon nesretnog duela u ragbiju čovjek kojeg je srušio najprije ostao paraliziran, a potom je i umro. Bilo je puno srceslamajućih priča koje su me potresle.
- Nisam tražio od ljudi simpatije. Moje su misli bile s Eduardom. Da sam ga htio ozlijediti namjerno, sasvim bih se sigurno osjećao drukčije nego sad. Jedini razlog što sam startao tako je jer sam mislio da uklizavanjem mogu do lopte. No bio je puno brži na lopti i moj je start došao prekasno. Zato nikad nisam mogao priznati krivnju, kao što bih mogao da moje namjere nisu bile poštene.
- Zato sam suosjećao s njim cijelo vrijeme. Bio sam u kontaktu s predstavnicima Arsenala, u vrlo bliskoj vezi. Znao sam da je ubrzo otišao u Brazil na oporavak. Stalno su dolazile pozitivne vijesti, što mi je puno pomagalo. Morao sam prestati misliti na to, jer inače ne bih mogao nastaviti igrati nogomet.
"Što mislite, hoće li vam Eduardo stisnuti ruku budete li se opet sreli na nogometnom borilištu", pitao je novinar Daily Maila.
- Nije da to očekujem. Možda... Ne znam. U svakom slučaju, ne bih ga mogao kriviti ako to ne učini. Bit će na njemu da odluči.