Melodije Rouena: U autobusu slušaju Mišu, Doris i Neopisivo

Morska vila? A ne, to više nije 'in', godinama smo je vrtjeli pa nam je već dosadila, imamo sad potpuno novu 'playlistu', kaže nam Jakov Gojun, jedan od senatora među hrvatskim rukometašima.

On je, kako kaže Pero Metličić, zadužen za štimung u momčadi, prvi je kad se treba našaliti, baciti "bazu", odnosnu "foru".

- To je rekao? Ajde, onda neka bude tako - nasmijao se Jakov i dodao:

- Istina je da se volim šaliti, a to je za momčad jako dobro. Često nam je upravo taj dobar štimung davao vjetar u leđa, pomagao i u dobrim, a pogotovo u lošim trenucima. Ali nisam ja tu sam, ne smijem, recimo, zaboraviti Fiću Ivića, i on ima odličan smisao za humor.

Gojun i Ivić su, dakle, zaduženi za humor, a preostala zaduženja podijeljena su na najmlađe i na debitante. Tako su Lovro Mihić i Marko Mamić zaduženi da prostor za zabavu bude uvijek čist, da se sve pokupi nakon što igrači odu, ali i da aparat za kavu uvijek bude očišćen i spreman za upotrebu. Josip Božić-Pavletić je "mali od mlijeka", njegov je posao da svako jutro u istu tu prostoriju iz kuhinje donese mlijeko za kavu, Lovro Jotić donosi lopte na trening i sprema ih nakon njega, a Tin Kontrec je DJ. Njegovo zaduženje je glazba, glavni je i odgovorni u projektu zvanom "Melodije Rouena".

- Da, to je moj posao - kazao je Kontrec pa nabrojio što se sve sluša u hotelu, autobusu, svlačionici...

- Domaće, navijačko, domoljubno! Svira od Miše 'Sutra mi sude', od Meri Cetinić 'Zemlja dida mog', Thompsonova 'Lijepa li si', Oliverova 'Škrinja jubavi', od Stjepana Jeršeka-Štefa 'Sve poštivam, svoje uživam', sve od Daleke obale, pa Doris Dragović...

Ono što je nekad bila 'Morska vila', svojevrsna himna reprezentacije, danas je jedna od najpoznatijih navijačkih pjesama.

- Neopisivo od Zaprešić Boysa! Ta nam je glavna, nju najviše volimo - otkriva DJ Kontrec.

Postoji i nekoliko zvučnika koji uvijek idu s momčadi. Kad se ide na utakmicu, glazba svira nešto tiše, dečki kažu da je uglavnom svatko u svojim mislima, u svlačionici se ona pojačava, tu kreće "nabrijavanje", a najglasnija je, naravno, nakon utakmica. Točnije, nakon pobjeda.

Ali to nije sve od "Melodija Rouena". Ono najbolje tek je u pripremi. Četvorica debitanata, naime, morat će pjevati nešto kao dio već uobičajne inicijacije u momčad.

- Ja sam već odabrao, pjevat ću 'Garavušo garava' - otkrio je Lovro Jotić i dodao:

- Ma najbolje je uzeti takvu nekakvu, koju svi znaju, da se mogu priključiti. Puno je lakše nego da stojiš kao budala pred 20 ljudi i sam pjevaš cijelo vrijeme.

Priča iz hotela kaže da je Jotić ulovljen kako u sobi uči riječi odabrane pjesme, suigrače je ta činjenica lijepo zabavila, kako je Lovro ovaj posao ozbiljno shvatio... Mihić i Božić-Pavletić, kažu, svoju glazbenu numeru još nisu odabrali, a Kontrec jest, ali...

- E, to vam neću otkriti. Saznat ćete kad dođe vrijeme za to - sa smiješkom kaže tajanstveni Tin.

A kad pjesma, utihne, kreće PlayStation. I tu također nema šale.

- Ma kakvi, to ti je jako ozbiljno. Nogomet uvijek igramo u parovima, napravimo turnir i tu se točno zna tko kad igra s kim, tko je doma, tko u gostima... Bude tu i navijanja, pravi spektakl napravimo. Igramo svi osim Pešića i Stevanovića, njih dvojica baš i nisu za to, ali svi ostali sudjelujemo. Dobar je Zlaja, nije loš ni Dule, ali lani u Poljskoj smo turnir osvojili Kozina i ja. Na kraju smo dobili i pehar, svečano nam ga je uručio kapetan Koljar, imali smo cijelu ceremoniju - smije se Gojun.

Atmosfera je dobra, raspjevana, a to je na ovakvim turnirima uvijek važno. A bit će još važnije od sutra, kad utakmicom protiv Njemačke krene "pravi" turnir. Na kraju kojega će se, uvjereni smo, opet pjevati. Najglasnije, slavljenički.