Na Draženov grob vijence su položili Bandić, Šuker, Vanna...

Među prvima je na polaganje vijenaca za 20. obljetnicu Draženove smrti došao gradonačelnik Zagreba Milan Bandić koji se dobro sjeća trenutka kada je saznao tužnu vijest.

- Točno znam gdje sam bio kada sam saznao za Draženovu pogibiju. Bio sam u tramvaju i čuo sam ljude kako pričaju o tome. Bio sam šokiran i odmah je u tramvaju nastao muk. Dražen je bio triput više nadaren od svih ostalih i triput više je radio, a kad to spojite, dobijete - Dražena Petrovića. Uz Krešu Ćosića bio je brend hrvatske košarke. Tek je bio na pola puta, tko zna što bi sve napravio da nije poginuo. Vjerojatno bi bio drugi Jordan - rekao je Milan Bandić stiščući čvrsto ruku Draženove majke s kojom je ponovno proživljavao posljednje trenutke Draženova života.

U ime Hrvatskog nogometnog saveza vijence je položio predsjednik Davor Šuker.

- Vidio sam ga večer prije no što je poginuo, bio sam s njim na piću u Sevilli. Njegova smrt jako me potresla. O njegovoj pogibiji saznao sam dok sam bio u banci i to je za mene ostala jedna od najvećih tragedija u hrvatskom sportu.

Biserka se pritom prisjetila kako je Šuker na Draženov grob doveo legendarnog Maradonu koji joj je tom prilikom poklonio svoj potpisani dres argentinske reprezentacije.

- Odmah nakon toga mi smo Diegu poslali Draženov dres. Nedavno su neki argentinski treneri došli na Draženov grob te su bili oduševljeni nakon što sam im pokazala Diegov dres.

U ime Dinama došao je predsjednik Mirko Barišić koji je s Acom pričao o brojnim otkazima reprezentativaca u košarci.

- U našoj košarci nema više lidera kao što je bio Dražen. On je uvijek govorio: 'Ja ću doći na pripreme, a da slučajno onda vidim da netko od vas ne dođe'. I onda su ga svi slijedili kao pačići - pojasnio je Aco Barišiću.

Vijenac je položio i doministar sporta Petar Skansi koji je Draženu bio i izbornik na OI u Barceloni 1992.

- Iz tog vremena najradije pamtim Dražena, on je na Igre došao iz NBA gdje je shvatio da ti igrači nisu vanzemaljci i svima nam je rekao da ih zapravo možemo i pobijediti. Mislim da Dražen ne nedostaje toliko kao igrač, nego kao jaka osobnost koja može okupiti sve oko sebe. Njegovom smrću zapravo je počeo kraj hrvatske košarke.

Na polaganje vijenaca došla je i Vanna koja je otkrila da je velika navijačica Cibone i obožavateljica pokojnog Dražena.

- Ja sam fan sporta i brojne pobjede bile su mi praznik, a svaki poraz tragedija. Kad je Cibona osvojila drugi naslov prvaka Europe, moji roditelji otišli su na doček u Zagreb. Kad je Dražen otišao u Real pitala sam se što dalje, kako će Cibona bez njega. Za mene nitko nije bio bolji igrač od njega i sumnjam da će ga ikad itko dostići.