Na skakaonici sam čak i razbila glavu, a želim skočiti iz aviona

Marcela Marić bila je prva hrvatska skakačica u vodu na Olimpijskim igrama, sportu koji u Hrvatskoj i nema neku popularnost. Anja Ožanić (19) djevojka je koja to radi fantastično, uostalom, bila je državna prvakinja...

- Počela sam skakati s pet godina, mama me upisala. Bila sam hiperaktivno dijete i roditelji nisu znali što će sa mnom, znate već kakva su djeca. I jedan dan prijateljica na poslu rekla je mami: "Odvedi Anju na trening skokova u vodu, moja kćer trenira, svaki dan skaču tri sata. To će je umoriti". Probala sam i odmah sam se zaljubila u skokove. Na prvom treningu smo počele skakati s visine od jednog metra - počinje Anja.

Nažalost, u Hrvatskoj su uvjeti za ovaj sport vrlo skromni, gotovo nikakvi. 

- U Hrvatskoj skokovi u vodu nisu cijenjeni, što se može vidjeti iz uvjeta koje nemamo. U svijetu su na cijeni skokovi s tri metra, što je disciplina na Olimpijskim igrama. Na cijeni su i skokovi s deset metara. Mi imamo samo jednu skakaonicu od deset metara, na Šalati, ali se zimi ne može skakati jer je na otvorenom bazenu. Samim tim, ne možemo doći na svjetsku razinu.

U skokovima u vodu nema novca. Ima u Meksiku, gdje se skače s litica. 

- Išla bih skakati, tamo ima novca, bogate su nagrade. Ali, to je cliff diving, druga stvar. 

Naravno, kao u svakom sportu, ozljede su sastavni dio skokova u vodu.

- Imala sam dosta ozljeda, najčešće bih pri skoku pala na trbuh ili leđa. Kad se dogodi nešto takvo, da netko padne na trbuh ili leđa, boli, stvarno boli. Trenerica nam potom kaže da odmah ponovimo skok. Da nas ne pošalje, odgodimo, vjerojatno bismo se na sljedećem treningu uplašile. S devet godina sam na skakaonici od tri metra udarila glavom u dasku, previše sam se zabavljala na treningu, nisam bila koncentrirana, poskliznula se, pala na glavu i razbila je. Bilo je jako puno krvi, odmah su došli spasioci.

Biste li se usudili skočiti bungee jumping ili skok iz aviona?

- Naravno da bih.

Skokovi u vodu posebno su popularni ljeti. Muškarci skokovima vrlo lako mogu impresionirati suprotni spol.

- I mene prijatelji na moru cijelo vrijeme žicaju da skočim, da napravim salto itd.. Salto je osnova, to nije problem. No, uhvati me trema jer svi gledaju i očekuju neko čudo. Ali, skočim, neki me traže i da ih naučim. Fora je to. Ali, ne skačem neke preteške skokove jer je lako impresionirati one koji ne znaju puno o tome.

Anja studira španjolski jezik i fonetiku na Filozoskom fakultetu. Prva je godina.

- Dosta mi je teško na faksu, sad su ispiti pa nemam puno vremena za treniranje. Kad sam pobijedila na Miss sporta, osvojila sam stipendiju za sportski menadžment, što mi je super. No nisam se stigla upisati, ali sam pričala s "fakultetom", mogu se prebaciti sljedeće godine, što ću vjerojatno i učiniti. 

Kako ste se uopće prijavili na izbor za Miss sporta?

- Prijavila me trenerica Sandra Novak. Na izboru za Miss i nema previše skakačica u vodu, mislim da su bile dvije prije mene. Kad me prijavila, više nisam mogla odustati. A i ne bih jer me zanimalo. Evo, pokazalo se kao odlična stvar.

Jesu li djevojke na izboru ljubomorne na pobjednicu?

- Nisu cure ljubomorne, sve smo sportašice. Obično na takvim izborima djevojke se ponašaju kao da im je stalo, ali misle potpuno suprotno. Ali ovdje toga nije bilo, stvarno nije.

Postoje razne predrasude o missicama, znate već... 

- Da, znam. Svi misle da su missice glupe. Ali i za Miss treba imati nešto. Obitelj i dečko su mi velika potpora. I dečko Roko. Bio je na vojnom roku, sad će opet na vojnu obuku na tri mjeseca, pa se nećemo vidjeti. 

Prilaze li vam muškarci češće, otkad ste dobili lentu.

- Da, puno više. Govore mojim prijateljicama "Upoznaj me s njom, ona je Miss" i slične stvari.