'Najprije su me lomili stoperi... A sad me razvaljuje depresija'

Malo je liga u kojima se vrti toliki novac kao u Premiershipu. Pa nogometaši, posebno oni domaći (u bogatoj Engleskoj uglavnom ionako odrasli bez briga o svakodnevnoj egzistenciji) od silne love i slave lako 'preskoče sami sebi', postanu bahati i obijesni.

Taj je glas kroz cijelu karijeru pratio 'ludog' velškog buntovnika, Craiga Bellamyja. Danas ima okruglo 40, a od svoj 17.-35. godine složio je impresivnu nisku poslodavaca.

Norwich, Coventry, Newcastle, Celtic, Blackburn, Liverpool, West Ham, Manchester City, Cardiff i, naravno, velška reprezentacija za koju je odigrao 78 utakmica.

Napadač koji je rintao 90 minuta, udarao stopere u najmanju ruku koliko i oni njega. Od navijača ili obožavan ili optuživan da je pijandura, narkoman, redoviti klijent svih 'viđenijih' javnih kuća na Otoku... Razmaženi milijunaš.

Za Sky Sports Bellamy otkriva kako je istina često vrlo daleko o glasina, ogovaranja i tabloidnih naslova.

- Zbog nepodnošljivih bolova karijeru sam skoro prekinuo kad su mi bile tek 24. Zvijezda Newcastlea, slavni nogometaš, pun para, a iza kulisa: tendinitis u oba koljena, bolovi od kojih je spavanje nemoguće misija i svakim dan sve crnje misli - priča Bellamy.

- Bili smo u Maleziji, na pripremama. Cijelu sam se noć samo okretao u krevetu. Od bolova oka ne možeš sklopiti. Nema pomoći. Čim se hotelski restaurant otvorio, u 6 ujutro, bio sam prvi na doručku. Sam.

Jedva je dočekao nekoga da mu se izjada. Bilo koga.

- Došao je neki poslovni čovjek iz Hong Konga. Počnemo pričati i ja njemu istresem sve što me mučilo. 'Prijatelju moj, ja ne mogu više ovako. Prestat ću igrati. Niti sa ovakvim bolovima zaslužujem ogromnu lovu koju mi daju, niti mogu živjeti bez sna, uz nesnosne bolove 24 sata dnevno' - pričao je Velšanin jadnom čovjeku koji je htio samo žvaknuti dva jaja, popiti kavu i krenuti za poslom.

- Isto to ljeto: zove me Man United. A ja si mislim: 'Kako ćeš ovakav kod Fergusona, ni za Newcastle nisi'. Tortura, sve je bilo tortura. Operacije su bile spas. 'OK, ovo je resetiranje. Nek' oporavak traje koliko god treba pa ću ispočetka'.

Bellamy priznaje da je bio malo lud igrač. Napadač koji je: tražio batine.

- Znate vi kakav je tad bio nogomet i kakvi su stoperi igrali u Engleskoj? Ma ako hoćeš zabiti pored Desaillyja, Adamsa, Carraghera... Onda im moraš ući u glavu, da više misle na to kako te prebiti nego kako te zaustaviti. I onda tu dobiješ tih pola metra prednosti, taj prostor da zabiješ gol. Nije mi to sve skupa bilo užitak, ali j..i ga, takav sam bio. Ili 100% i na sve načine ili nikako.

Karijera je na kraju ispala odlična, ali nakon karijere... Padale su optužbe i da je kao trener U-18 momčadi u Cardiffu maltretirao klince, urlao, gurao ih i vrijeđao.

- Depresija. U jednom danu toliko se puta osjećaš i da si na vrhu svijeta i da si na dnu najcrnje rupe da to sve skupa postane neizdrživo. Na lijekovima sam. Sve je to posljedica najviših mogućih kriterija koje sam sam sebi postavio, a onda i sumnje u samog sebe da ih ne mogu dostići. Idem na terapije, pijem lijekove, borim se sa svojim problemima.

Za kraj intervjua:

- Ponosan sam na svoju karijeru, na ostvarenje dječačkih snova da zaigram na najvećoj sceni, ali sve je to ostavilo traga i sad se tim nosim najbolje što mogu - rekao je Bellamy postajući tako jedan u dugom nizu bogatih i slavnih koji su priznali da nikakva para i slava nisu zaštita od psihičke labilnosti, poremećaja i depresije.

Sada je u Belgiji, sa bivšim suigračem iz Cityja, Vincentom Kompanyjem. U Anderlechtu radi kao trener Anderlechtove U-21 momčadi. Veliki je ljubitelj borilačkih sportova i vlasnik 'Combat MMA gyma' u Cardiffu.