Najveća rivalstva: Ženski sport ponudio je dva teška napada...

U sljedećim tjednima na portalu 24sata pozabavit ćemo se najvećim rivalstvima u svijetu sporta. Nogomet, košarka, rukomet, boks, F1, čak i umjetničko klizanje - svaki sport ponudi suparništva o kojima se s posebnim užitkom raspravlja. Među takvima su i ona Kerrigan i Harding te Seleš i Graf , s kojim nastavljamo serijal tekstova nazvan Najveća sportska rivalstva.

U proljeće 1993. godine svijet je pratio svaki korak 19-godišnje teniske senzacije iz Novog Sada. Monika Seleš između 1991. i 1993. godine osvojila je 22 turnira i nastupila u 33 finala na 34 turnira na kojima je nastupila, a usput je osvojila osam Grand Slamova.

Dominirala je i protiv Steffi Graf na način na koji je Graf dominirala prije nego se Seleš pojavila. Sve do 30. travnja i četvrtfinala Hamburga.

Magdalena Malejeva trebala je biti najnovija žrtva, Seleš je vodila 6-4, 4-3 i sjela na svoju klupu nakon gema.

- Sjećam se da sam sjela, nagnula se prema naprijed i krenula popiti malo vode jer su mi se usta osušila. Boca mi je jedva dodirnula usne kad sam osjetila strašnu bol u leđima - napisala je Seleš u autobiografiji 2009. godine.

- Okrenula sam se, da vidim zašto me boli. Vidjela sam muškarca s kapom na glavi i podrugljivim osmijehom. Ruke su mu bile visoko iznad glave i imao je dugačak kuhinjski nož. Zamahnuo je prema meni. Nisam znala što se događa.

Ozlijedio ju je jer je bila bolja od Graf

Srećom, Günther Parche samo je nanio površinske rane 19-godišnjoj tenisačici, a gledatelji i zaštitari uspjeli su ga zaustaviti prije nego joj zada veće ozljede.

Seleš je odustala od tenisa na vrhuncu svoje dominacije. Možda fizičke ozljede i nisu bile strašne, no psihički ju je taj napad toliko uništio da dvije i pol godine nije izašla na teniski teren .

Točno to bio je cilj pomahnitalog Parchea, koji je priznao da je napao Seleš jer je bio veliki fan Steffi Graf , a jako ga je mučilo što je Seleš pobijedila Graf u tri od posljednja četiri finala Grand Slamova u to vrijeme.

Napadom je omogućio Njemici da - bez jedine tenisačice koja ju je mogla pobijediti - osvoji dobar dio od rekordna 22 Grand Slama i postane tenisačica koja je najduže ostala na prvom mjestu svjetske ljestvice.

Ako joj slomim nogu, imam veće izglede za zlato

Sedam mjeseci poslije na drugom kraju svijeta, Amerikance je naglo počelo zanimati umjetničko klizanje. Tonya Harding bila je ružno pače, "white trash" kako to Amerikanci kažu, a Nancy Kerrigan ljepotica i miljenica nacije. Pogotovo nakon 6. siječnja 1994. godine.

- Zašto ja? - vikala je Kerrigan dok je ležala na podu u hodniku poslije treninga. Napadač ju je palicom nekoliko puta udario po koljenu, s ciljem da joj slomi nogu kako bi Harding postala američka i olimpijska prvakinja.

I dok Graf nema baš nikakve veze s Parcheom, Harding je bilo prilično lako povezati s napadačem Shaneom Stantom .

- Zapravo je smiješno koliko je plan bio loš. Shawn Eckhardt , koji je u to vrijeme bio tjelohranitelj Hardingovoj, svima je pričao što su napravili, a kako se nisu potrudili koristiti lažna imena, brzo smo ih pronašli i sve povezali. Eckhardt je sve priznao već u prvom razgovoru s policijom - sjetio je glavni istražitelj u tom slučaju.

Harding je odbacivala optužbe da je naručila napad na protivnicu, a nakon što je osvojila prvo mjesto na američkom prvenstvu, osigurala je nastup na Olimpijskim igrama u Lillehammeru 1994.

Problem za nju bio je što Stant nije uspio dovoljno jako ozlijediti Kerrigan. Nancy se pojavila na Olimpijskim igrama, čak i trenirala zajedno s Harding i odbijala prihvatiti njezinu ispriku, a u najgledanijem prijenosu u povijesti klizanja, u Lillehammeru je osvojila olimpijsko srebro, odmah iza zlatne Oksane Bajul .

Harding i dalje sve demantira

Harding nije izdržala pritisak medija i publike. Na treninzima ju je tjednima pratilo stotinjak novinarskih ekipa i više stotina gledatelja, stalna pitanja o tome je li naručila napad na konkurenticu dovela su ju do sloma.

Rekla je da nije bila glava napada, nego je to bio njezin tadašnji muž Jeff Gillooly . Poslije je izjavila da je doznala kako je organizirao napad s Eckhardtom i Stantom, no da nije smjela ništa reći jer ju je muž silovao s još dvojicom muškaraca i prijetio joj smrću ako išta kaže o napadu.

Na kraju je u Lillehammeru bila osma, a poslije Igara Američki savez umjetničkog klizanja oduzeo joj je pravo nastupa na bilo kojem natjecanju.

- Klizanje mi je bilo sve na svijetu, a oni su mi to oduzeli. I to zbog nečeg što uopće nisam napravila - pričala je Harding na 20. godišnjicu incidenta, iako i njezini prijatelji otvoreno priznaju kako ne vide kako je moguće da nije željela nauditi Kerriganovoj .

Bez pravih kazni za napade

No to nije najgori dio priča o ovim rivalstvima. Žestoki i ozbiljni napadi koji nemaju baš nikakve veze sa sportom prošli su gotovo nekažnjeno. Harding je platila 160 tisuća dolara kazne i odradila 500 sati društveno korisnog rada , a Gillooly , Stant i Eckhardt su nakon kraćih zatvorskih kazni promijenili imena i mirno nastavili sa životom .

Još je bizarnije da napad nožem na prvu tenisačicu svijeta ispred punih tribina u Hamburgu nije bio dovoljno ozbiljan za zatvorsku kaznu. Günther Parche optužen je za pokušaj napada, ali nije išao u zatvor jer je sudac objasnio da se radi o poremećenom čovjeku kojem su dovoljna kazna dvije godine uvjetno i redoviti termini kod psihologa.

- To me najviše pogodilo, što nije bilo baš nikakve kazne - otvoreno je govorila Martina Navratilova o napadu.

- Sudac je samo rekao: "Ma dobro, neće on to ponoviti, pa ćemo ga pustiti vani dok stvarno nekog ne ubije." Bilo je to nenormalno, a i obojeno nacionalnom pripadnošću. Da je netko to napravio Steffi da bi Monika pobjeđivala, zaključali bi čovjeka i bacili ključ .

Seleš se, doduše, vratila tenisu i postala Amerikanka Monica Seles , no izgubila je četiri od pet mečeva protiv Graf poslije 1995. godine, uključujući i dva finala US Opena.