Nema odmora: Svaki moj dan je 24 sata rukometa

Jedva sam čekao iz Njemačke doći na okupljanje reprezentacije u Makarsku, da se opet svi nađemo. A na svakim je pripremama jednako - dani su nam ispunjeni do u minutu. Dizanje je u osam, slijedi doručak i kava. Od 10 do 12 je jutarnji trening, a nakon toga ručak. Slijedi obvezatni odmor do 16.30, pa popodnevni trening od 17.30. Večera je poslije 20 sati, a potom sastanci, na kojima gledamo snimke protivnika koji nas čekaju na EP-u u Austriji. Sve se to da izdržati, ali prvih nekoliko dana sve nas je 'ubijalo’ vrijeme, teški oblaci, kiša... Nismo baš bili oduševljeni. No posljednjih dana ukazalo se i sunce, pa smo imali i nekoliko treninga na otvorenom. Malo svježeg zraka svima je dobro došlo. Ono malo slobodnog vremena na pripremama provodim s drugom obitelji, suigračima iz reprezentacije.
Možda se u nekim temama više nalazim s Balićem, Čupićem, Vukovićem i Kopljarom, pa sam malo češće s njima na kavi. Ali u reprezentaciji nema klanova, svi smo velika klapa. Jednostavno dobro funkcioniramo na terenu i izvan njega. Tu je, naravno, i izbornik. S njim imam profesionalan odnos, u kojem postoji samo jedna tema - rukomet. Ponekad mi izgleda da mi je dan 24 sata rukometa! No to je moj život i moja ljubav i svaka se žrtva isplati. Ne opterećujem se tim da sam jedan od najbolje plaćenih igrača na svijetu, na meni je dokazati se u svakoj novoj utakmici, davati sve od sebe. Vjernik sam, duhovnost mi je važna, i u životu i u sportu. Nedjeljom sam redovito na misi. To mi daje snagu i pozitivnu energiju. Divim se onima koji ne posustaju kad padnu, koji se znaju dići i krenuti dalje.
Bilo kakve prognoze o našem plasmanu na Europskom prvenstvu u Austriji bile bi neozbiljne. Moramo ići utakmicu po utakmicu. Nemamo razloga za strah, ali trebamo respektirati svakog protivnika. Mlada smo momčad, mnogo je novih igrača i treba nam dati vremena da se dokažemo. Važno je da dobijemo prvu utakmicu protiv Norvežana, za samopouzdanje, za hvatanje zaleta...