Nismo ih voljeli, ali baš su bili strašni: Vrijeme je za mirovinu

Thierry Omeyer napunio je 40 godina, Daniel Narcisse 37, a Michaël Guigou 35. Ova iskusna trojica bila su važan kotačić u francuskom pohodu na šesti naslov svjetskog prvaka.

Iako nitko od njih službeno nije objavio kraj reprezentativne karijere, u tako zrelim godinama nakon svjetskoga zlata pred domaćim navijačima, realno je očekivati da će se oprostiti od nacionalnog dresa, ponajprije Omeyer i Narcisse.

Ovi su rukometni "djedovi" za reprezentaciju debitirali još prošlog stoljeća (!), no uloga ovih senatora u reprezentaciji do danas nije bila upitna kao što je, složit ćete se, bio slučaj u hrvatskoj izabranoj vrsti proteklih godina sa Sulićem, Balićem, Lackovićem, Vorijem...

Francuzima će u pamćenju ostati veliki okršaji s Hrvatskom koju su često rušili u proteklih 15-ak godina. Bili smo bolji od njih u polufinalu SP-a 2005. (35-32), EP-a 2008. (24-23) i četvrtfinalu SP-a 2013. (30-23), a oni su nam - s kamatama - uzvraćali u polufinalu EP-a 2006. (29-23), četvrtfinalu SP-a 2007. (21-18), polufinalu OI 2008. (25-23) i 2012. (25-22) te finalima SP-a 2009. u Zagrebu (24-19) i EP-a 2010. (25-21).

- Narcisse me ovako s razdvojenim zubima i po karakteru podsjeća na Shreka. Ne bi on nikad nekog udario - rekao je komentator RTL-a Zlatko Saračević nakon jednog duela u finalnom meču SP-a protiv Norveške te je istaknuo kako Guigou, iako je jedan od najstarijih igrača na terenu, najbrže trči.

Omeyerovim (vjerojatnim) odlaskom rukomet će izgubiti ponajboljeg golmana svih vremena. Dovoljno je reći da je na toj poziciji, što je doista prava rijetkost, bio izabran za najboljeg svjetskog rukometaša 2008., a bio je i najbolji igrač SP-a 2015.

- Teško je pronaći prave riječi, sjajan je osjećaj osvojiti naslov kod kuće. Ponosan sam na svoju momčad i navijače koji su nas gurali cijeli turnir. Znali smo da će ovo biti posebna utakmica. Imali smo na svojoj strani iskustvo i publiku - kazao je Titi nakon finala i dodao:

- Ne znam hoće li mi ovo biti zadnje prvenstvo, sada samo želim uživati u ovom trenutku sa suigračima, prijateljima i obitelji. Vidjet ćemo što će budućnost donijeti.

Unatoč smjeni generacije i mnoštvu mladih potentnih igrača, Francuska je i dalje ostala najveća svjetska rukometna velesila koja ima mjesta za sve svoje legende. Zato nemojte misliti da će se oproštajem Omeyera, Narcissea, Guigoua, kroz koju godinu i Karabatića, Sorhaindoa, Abaloa i ostalih puno toga promijeniti. Bit će i dalje strah i trepet za svakoga.