Politički korektno je iskritizirati Veselina Vujovića jer je igraču viknuo da umre, da ga više ne gleda. Ali ljudski je korektno priznati da smo u privatnosti naših društava, kafića, gori od Vujovića...
BIRTIJA
Nismo svi Janica. Nitko osim nje nije. Ali svi smo mi Vujo...
Sve je to počelo još osamdesetih, kad su polupismeni nogometaši kojima su uprave klubova sredile svjedodžbe srednjih škola počeli prije utakmica iznositi transparente na kojima je pisalo "Obrazovanje je važno". Politički korektnu poruku smo ismijavali jer smo po diskaćima gledali kako polupismenima u krilu sjede i po dvije kurve. Površinu kvadrata nisu znali izračunati, knjigu nikad nisu pročitali, neki uopće nisu išli u školu, nikad odgovarali ili test pisali, a recimo prošli su s trojkom. Da bedž ili transparent nose Rimac ili Mrvoš, ima smisla. Ovako, nema.
Politički korektno je iskritizirati Veselina Vujovića jer je igraču viknuo da umre, da ga više ne gleda. Ali ljudski je korektno priznati da smo u privatnosti naših društava, kafića, grupa na Viberu ili WhatsAppu, gori od Vujovića. A da ne pričam što sam sve čuo od ljudi u kravatama. Pred kamerama navuku masku, a kad se kamere isključe oponente nazivaju smećem, kretenima, majmunima…
Najpametnija, ili, hajde, najdomljivija rečenica koju sam čuo od Davora Šukera je: "Zanemarujete da se sve to događa na pulsu većem od 180". "Sve to" su greške u igri, ali i ispadi. Što bi se reklo, nije tehnika precizno dodati loptu. Tehnika je u punom trku, recimo dvanaest sekundi na sto metara u kopačkama, centrirati tako da lopta između dva obrambena tvom suigraču padne na glavu ili volej. Samokontrola je na pulsu 180, ako si Vujović ili Balić, ne izgubiti živce zato što netko možda nikad neće biti Balić ili Vujović.
Svjesni da nikad nećemo biti sveci, ljudski je težiti da budemo bolji. Ljudski je i priznati da se često prenemažemo, ili da Daliću sigurno nitko ne bi zamjerio da je u polufinalu u Rusiji ikome rekao što je Vujović rekao ovom svom nesretniku. Osvoje li nešto, volimo se poistovijetiti s velikima. Ali, mi nismo Janica, nismo ni nogometna reprezentacija. Nismo "nadljudi". Kad posrnu, kad se namjeste na politički, politikantski korektan volej, volimo opaliti. Ne zato što mi nismo takvi, nego upravo zato što jesmo. Jesmo ljudi. A ne možemo to podnijeti.
Prokleta politička korektnost, i tko je izmisli.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
