Minute za povijest: Noć kad se Bernabeu naklonio neprijatelju

Barcelonina Ronaldinha je bilo nemoguće čuvati tu večer, 19. studenog 2005. godine. Izbjegavao ih je i prolazio pored nogometaša Real Madrida kao da ih nema. A s druge strane stajala su velika imena. Casillas, Salgado, Ramos, Helguera, Roberto Carlos, Garcia, Beckham, Zidane, Raul, Robinho, Ronaldo, kasnije i Guti Hernandez... Tadašnji 25-godišnjak zabio je dva sjajna individualna gola u El Clasicu i omogućio svojoj momčadi veliku pobjedu 3-0 protiv najvećeg rivala.

Prvi gol zabio je Samuel Eto'o nakon solo prodora mlađahnog Lionela Messija. Kamerunac se sjajno snašao u 14. minuti i poslao loptu u mrežu za rano vodstvo Barcelone. Santiago Bernabeu je utihnuo.

Malo prije nego što će proći sat vremena igre, Deco je poslao jednu loptu Ronaldinhu na centru. Nanizao je Sergija Ramosa, Ivana Helgueru, a Roberto Carlos mogao je bespomoćno gledati kako čarobni Brazilac vara Ikera Casillasa. Dio čarolije Ronaldinhova repertoara, kao da je igrao protiv amatera, a ne obrane Reala...

Zatim je uslijedio novi šok za 'galacticose' i nova majstorija Barcine zvijezde. Igrala se 77. minuta kada je Ronaldinho na sličan način primio loptu, opet zaljuljao nemoćnog Sergija Ramosa i poslao loptu iza leđa Casillasa. Španjolac na golu Reala nemoćno je stao i slegnuo ramenima, ali kako zaustaviti čovjeka kojeg je tu večer bilo nemoguće zaustaviti? Pa da je Real igrao s 12 igrača na terenu, s ekstra čovjekom u obrani, Ronaldinho bi opet zabio.

Nakon što je zabio gol za 3-0, nastala je ikonska slika sa Santiago Bernabeua. Dvojica Realovaca pljeskala su Ronaldinhu u takozvanom standing ovationu, nakon čega im se pridružio cijeli stadion. Bila je to i ostala slika za pamćenje. Povijesni nogometni trenutak.

- Nakon što je Ronaldinho zabio taj gol gdje se riješio sviju, čak i svojih suigrača, stao sam u nevjerici, pogledao na drugu stranu i promrljao sebi u bradu: "Što se to upravo dogodilo?". Bilo je nevjerojatno - rekao je Samuel Eto'o nakon utakmice.

Ronaldinho je bio koncentriran samo na derbi, na događanja na terenu. U žaru svega, pod reflektorima kultnog madridskog stadiona ništa drugo nije bilo ni bitno. Bio je sto posto u utakmici, a kada je takav onda je nezaustavljiv. Tek kasnije priznao je da nije primjetio aplaudiranje navijača Reala.

- Ne, nisam primjetio u tom trenutku. Sjećam se da su svi pričali o tome kad smo došli u svlačionicu. Otišao sam pogledati na televiziji da se uvjerim. Zbog veselja što sam zabio i slavlja nisam ni primjetio standing ovation. To je nešto posebno. Samo je par igrača u povijesti dobilo takvo priznanje najljućeg rivala u derbiju - rekao je Ronaldinho.

Pozirao s Barcinim trofejem u Milanovu dresu

Kakav čovjek je Ronaldinho bio i koliki je utjecaj ostavio na suigrače u Barceloni znaju svi koji su igrali u njegovo vrijeme. Pogotovo tadašnji kapetan Barcelone Carles Puyol. Njih dvojica imali su poseban odnos.

Bilo je to 2010. godine i igrao se susret turnira Trofeo Gamper između Barcelone i Milana. Ronaldinho je bio zamijenio katalonski dres milanskim, ali neke navike su ostale. Barca je u konačnici slavila 3-1 nakon penala, a trenutak pri dodjeli pehara ostao je u nogometnim analima.

Puyol je prije utakmice pozvao Ronaldinha na zajedničku fotografiju s nogometašima Barcelone, a nakon utakmice dao mu je pehar. Brazilac je zatim otišao pozdraviti se sa svim bivšim suigračima. Stvarno je bio ljudina.

Puyol se umirovio 2014. godine, a Ronaldinho je na Instagramu objavio dirljivu poruku.

- Želim svojem prijatelju s nogometnih, ali i van nogometnih terena svu sreću. Najavio je svoj odlazak iz kluba.