Olić: Dva finala Lige prvaka me bole, ali ni blizu kao oni Turci...

Prvog dana lipnja čeka nas finale Lige prvaka, spektakl kojeg će u Madridu igrati Tottenham i Liverpool. Tim povodom podsjećamo vas na sva finala odigrana od formiranja toga natjecanja u sezoni 1992/93. Vremeplov nastavljamo finalima iz 2010. i 2012. godine, dvije utakmice u kojima je Bayern na putu prema naslovu zapeo na posljednjoj prepreci.

Bayern i Inter uvjerljivo su stigli do velikog finala 2010. godine, a onda su se u borbi za "klempavi trofej" obračunali na Santiago Bernabeuu. Inter predvođen Joseom Mourinhom u početnoj postavi nije imao niti jednog Talijana, dok je Louis van Gaal od prve minute prigodu dao petorici njemačkih reprezentativaca. Bavarci su bili oslabljeni neigranjem suspendiranog Riberyja, Inter zbog istog razloga nije mogao računati na Thiaga Mottu.

Hrvatska je i u ovom finalu bila zastupljena dvojicom nogometaša, Ivica Olić na travnjaku je bio do 74. minute kada ga je zamijenio Mario Gomez, dok je Danijel Pranjić ostao na klupi Bayerna.

Bilo je to vrlo "čvrsto" finale, igralo se s puno taktičkog nadmudrivanja, a dva iskusna lisca na klupama (Van Gaal i Mourinho) svojih klubova nisu željeli preuzeti veliki rizik. Bayern je držao posjed lopte i sredinu terena, Inter se bazirao igri na kontranapade. Prvu opasniju zgodu dočekali smo u 17. minuti, Sneijder je potegao iz slobodnog udarca s 30-ak metara, Butt upisao prvu veću obranu.

Arjen Robben mogao je u 21. minuti iskoristiti jednu lošu reakciju Interove obrane, ali je iz voleja s 15 metara - promašio sve. Wesley Sneijder tih je dana bio ponajbolji igrač svijeta, Nizozemac je i dalje nastavio "bombardirati" Butta iz daljine, no mreže se nisu tresle. A onda je u 35. minuti Inter poveo, bio je to mat u tri poteza.

Diego Milito je nakon jedne duge lopte nadskočio Demichelisa, loptu ostavio za Sneijdera i odmah otrčao u dubinu. Interova "desetka" brzo mu je vratila loptu, Van Buyten je ostao u međuprostoru, a Milito izašao sam na Butta i lijepo poentirao. Talijani su do odmora mogli i povećati svoju prednost, no prvo se Eto'o spetljao pred vratima Bayerna, a onda je veliku prigodu propustio Sneijder.

Početak drugoga dijela donio je drugačiju priču, Altintop je odmah servirao idealnu prigodu za Müllera kojeg u mat-situaciji zaustavlja sjajni Julio Cesar. Opasno su živjeli Talijani i desetak minuta kasnije, Cambiasso je neoprezno izgubio loptu pred vlastitim vratima, Altintop prizemno tukao pored gola. Bayern je potpuno preuzeo kontrolu utakmice, dominirao je Robben, opasan bio i Müller, ali nerazzurri su se grčevito i uspješno branili. A onda je odgovorio Diego Milito.

Bila je to polukontra Talijana u 70. minuti, nije to djelovalo suviše opasno, a Milito je sve napravio sam. Prvo se sjurio prema vratima Bayerna, pa se sjajnim lažnjakom riješio teretnog Van Buytena, a onda još jednom matirao nemoćnog Butta. Jose Mourinho počeo je ludovati uz klupu u svom stilu, Inter nezaustavljivo jurišao prema novoj tituli europskog prvaka.

Finale Lige prvaka 2010.
- odigrano 22. svibnja u Madridu

Bayern - Inter 0:2
Strijelac: 0:1 - Milito (35), 0:2 - Milito (70).
Bayern (4-2-3-1): Butt - Lahm, Van Buyten, Demichelis, Badstuber - Van Bommel, Schweinsteiger - Robben, Müller, Altintop (od 63. Klose) - Olić (od 74. Gomez). Trener: Louis van Gaal.
Inter (4-2-1-3): Julio Cesar - Maicon, Lucio, Samuel, Chivu (od 68. Stanković) - Zanetti, Cambiasso - Sneijder - Eto'o, Milito (od 90. Materazzi), Pandev (od 79. Muntari). Trener: Jose Mourinho.

Olić nije uspio ni u Münchenu

Bayern je novu prigodu za naslov imao dvije godine kasnije, veliko finale igralo se u Münchenu, Allianz Arena je bila prepuna domaćih navijača. I sve je bilo spremno za veliko slavlje, za Bayernov naslov prvaka. Ivica Olić u finalni je obračun krenuo s klupe, prigodu u vrhu napada dobio je Gomez. Oba su trenera imali velikih problema, Jupp Heynckes nije mogao računati na Alabu, Badstubera i Luiza Gustava, dok Di Matteo na raspolaganju nije imao Ivanovića, Meirelesa, Ramiresa i Terryja.

Bavarci su u svojim redovima imali deset igrača koji su sudjelovali u madridskom finalu otprije dvije godine, iako su startala samo četvorica (Lahm, Schweinsteiger, Robben, Müller). Chelsea je u to vrijeme igrao discipliniran i agresivan nogomet, Bayern se nadigravao, igrao otvoreno, dominirao dvobojem. Najopasniju prigodu njemački je prvak imao preko Robbena, njegovu "bombu" s lijeve strane uz puno muke Čech je skrenuo u korner.

Nastavile su se nizati opasne situacije pred vratima Čecha, kontinuirano su prijetili Robben, Ribery, Gomez i Müller. Početkom drugoga dijela Bayern je stigao do pogotka, ali je pomoćni sudac opravdano signalizirao zaleđe strijelca Riberyja. Robben je tukao, Cole blokirao njegov pokušaj, a Ribery iz očitog zaleđa odbijanac pospremio u mrežu.

Brojni napadi Bavaraca urodili su plodom u 83. minuti, Müller je na drugoj vratnici glavom zabio za 1:0. Allianz Arena je eksplodirala, a onda se Englezima ukazao Didier Drogba. Mata je u 88. minuti ubacio iz kuta, Drogba nadvisio Lahma i Boatenga, pa glavom zabio za 1:1. I veliki šok u Münchenu. I sve je krenulo ispočetka, krenuli su produžeci.

Bayern je bio bolji i u tom dijelu igre, a navijači njemačkog prvaka još sanjaju kraj prvog produžetka. Didier Drogba je neoprezno startao na Riberyja, sudac Pedro Proenca opravdano pokazao na bijelu točku. Kazneni udarac izveo je Robben, no Čech je bio uspješniji. Tog trenutka u svijet su otišle slike neutješnog Bastiena Schweinsteigera koji nije želio gledati kako Robben izvodi penal, već se okrenuo prema Neueru, čučnuo i molio. Nije pomoglo...

Franck Ribery je zbog ozljede morao napustiti igru u 97. minuti, a u novom finalu zaigrao je Ivica Olić. I baš je bivši hrvatski reprezentativac pripremio najveću priliku za Bayern u drugom produžetku, Olić je idealno spustio loptu na Van Buytena na drugoj vratnici, no belgijski se branič nije snašao. A onda su krenuli penali...

I tu su stvari po Bavarce krenule sjajno, Lahm je zabio, a Neuer odmah obranio pokušaj Mate. U drugoj su seriji zabili Gomez i David Luiz, u trećoj su sigurni bili Neuer i Lampard. A onda su krenuli problemi. Petr Čech je zaustavio pokušaj Olića, dok je na suprotnoj strani zabio Ashley Cole. U zadnjoj seriji neprecizan (vratnica) je bio Schweinsteiger, a Drogba je bio točan, tako postao junak ovog finala.

- Izgubio sam dva finala Lige prvaka, ali nikada se nisam osjećao kao kada smo 2008. godine izgubili u četvrtfinalu Europskog prvenstva od Turske. Toliko sam tada bio razočaran da se mjesec dana nisam niti mogao zamisliti ponovo na terenu. Kada bih izgubio Ligu prvaku to bi boljelo, ali nakon dva-tri dana opet bih krenuo s treninzima. Ali taj poraz od Turske me baš dotukao. Ta rana zaista dugo nije zacijelila - rekao je jednom prilikom Ivica Olić.

Finale Lige prvaka 2012.
- odigrano 19. svibnja u Münchenu

Bayern - Chelsea 1:1 (3:4-11m)
Strijelci: 1:0 - Müller (83), 1:1 - Drogba (88).
Penali: 1:0 - Lahm, Mata - Neuer obranio, 2:0 - Gomez, 2:1 - David Luiz, 3:1 - Neuer, 3:2 - Lampard, Olić - Čech obranio, 3:3 - A. Cole, Schweinsteiger - pogodio vratnicu, 3:4 - Drogba.
Bayern (4-2-3-1): Neuer - Lahm, Boateng, Timoščuk, Contento - Schweinsteiger, Kroos - Robben, Müller (od 87. Van Buyten), Ribery (od 97. Olić) - Gomez. Trener: Jupp Heynckes.
Chelsea (4-2-3-1): Čech - Bosingwa, David Luiz, Cahill, A. Cole - Mikel, Lampard - Kalou (od 84. Torres), Mata, Bertrand (od 73. Malouda) - Drogba. Trener: Roberto Di Matteo.