Olić: Nemam brazilsku tehniku, zato puno trčim

U 22 utakmice ove sezone u Bundesligi, hrvatski napadač postigao je 10 golova. Nakon što je stigao u HSV u siječnju 2007., imao je određenih problema, ali danas je Ivica Olić pun samopouzdanja, igrač s visokim ciljevima, što je i potvrdio u razgovoru za web stranicu bundesliga.de.Nakon što je HSV eliminiran u četvrtfinalu njemačkog kupa od Wolfsburga, ostala vam je još utrka na dvije fronte, u prvenstvu i Kupu Uefe.
- Šteta što smo ispali u kupu. Mogla nas je još samo jedna utakmica dijeliti od finala, da smo prošli Wolfsburg. Ipak, dobro nam ide u Bundesligi i Kupu Uefe, mogli bismo nešto dobro napraviti i ostvariti ove sezone.
Nisu baš mnogi navijači ili stručnjaci očekivali da ćete biti ovako opasan strijelac ove sezone. Da li ste vi ispunili svoja očekivanja? - Osobno, nisam iznenađen svojim igrama. Gdjegod sam igrao, u Hrvatskoj ili Rusiji, uvijek sam zabijao puno golova. Kada sam stigao u HSV, u početku nisam pokazivao zadovoljavajuću formu. Danas je situacija znatno bolja. Mislim da je 15 golova po sezoni jedna normalna kvota za napadača HSV-a.
Vi ste tip igrača koji izgleda kao da se nikad ne umori. Samo trčite i trčite! Odakle vam tolika snaga?
- To je oduvijek bilo jedno od mojih obilježja. Gledajući unazad u zadnjih 15 godina, doista sam se natrčao! Međutim, nije istina da nikad nisam umoran. Jednostavno uvijek dajem 100 posto od sebe. Budući da nemam brazilsku tehniku, moram puno trčati. Tako je bilo i u Rusiji ili Hrvatskoj, kao i u mojoj hrvatskoj reprezentaciji.
S momčadi CSKA uspjeli ste 2005. osvojiti Kupu Uefe. Imate li slične sportske snove kada je u pitanju osvajanje trofeja?
- Dakako, volio bih osvojiti Bundesligu, ali će to biti jako teško. Kada bih i s HSV-om uspio osvojiti Kupu Uefe, bio bi to sjajan uspjeh. Ali, iskreno govoreći, koncentriram se samo na prvu sljedeću utakmicu, ne gledam previše unaprijed.
U ranim danima vaše karijere igrali ste za Herthu. Da li vam je to pomoglo u adaptaciji na igranje u Hamburgu?
- Tada sam bio vrlo mlad. U Berlinu sam se zadržao samo 15 mjeseci. Moram priznati da se nisam razvijao i napredovao baš najbolje. Bio sam tek talentirani igrač, te sam brzo shvatio da je najbolje da se vratim u Hrvatsku. Naime, hrvatsko prvenstvo nije toliko jako kao Bundesliga, pa sam bolje i brže napredovao, bio je to dobar izbor. Ipak, na tih 15 mjeseci u Herthi gledam kao na pozitivno razdoblje. Pomogli su mi i treninzi s profesionalcima u Bundesligi, a naučio sam i ponešto njemačkog.