Oni su cijepljeni protiv trofeja: Bez repke ne bi osvojili ništa...

Dok su Caminero, Molina, Kiko i društvo u proljeće 1996. jurili prema naslovu prvaka Španjolske, Fernando Torres bio je 13-godišnjak, talentirani klinac pred kojim je velika karijera. U prvu momčad ušao je pet godina poslije, a 2002. slavio je ulazak u Primeru.

“Ovo je samo početak za El Nina”, hvalili su španjolski mediji buduću zvijezdu.

Šest godina bio je prva zvijezda Atletica, ali bilo kakvom trofeju nije bio ni blizu. Pa je otišao u Liverpool, klub koji je 18 puta bio prvak Engleske, godinu prije njegova dolaska pobjednik FA kupa, a 2005. prvak Europe.

- Sad ću valjda nešto i osvojiti - vjerojatno je pomislio Torres nakon dolaska na Anfield.

Crveni dres nosio je četiri godine, a broj trofeja ipak je ostao isti. Apsolutna nula. Zimus se, valjda i zbog toga, preselio u Chelsea.

- Presretan sam što sam ovdje, želim pomoći novim suigračima u lovu na naslov - hrabro je ispalio Torres držeći Chelseajev dres.

Šansa je došla već u prvoj sezoni, ali - opet ništa. United nije ispustio prednost i Torres je i s 28 godina bez klupskog trofeja. S reprezentacijom je europski i svjetski prvak, zabio je više od 170 golova u karijeri, ali nikad ništa nije osvojio ni s jednim klubom. A Chelsea ga je ipak platio astronomskih 59 milijuna eura, nikad ni jedan engleski klub nije toliko platio za igrača. Iako nije baš da je garancija za trofeje...

I sve vodi prema tome da postane istinski nasljednik Garyja Linekera. Još jedan strašan igrač, veliki strijelac, ali i igrač bez ijednog naslova prvaka u karijeri. Osvojio je nekoliko kupova, ali prvak države nije postao ni u Engleskoj ni u Španjolskoj.

Malone i Stockton bez naslova zbog Jordana i Bullsa...

Karl Malone imao je briljantnu karijeru, igrao je u sjajnom Utah Jazzu, imao je velikog asistenta Johna Stocktona uz sebe, ali njih dvojica nikad nisu bili prvaci NBA lige. Imali su nesreću da su u najboljim godinama morali biti bolji od Michaela Jordana i Chicago Bullsa. A to baš i nije išlo...

Malone je na kraju karijere, s 40 godina na leđima, otišao po naslov u Lakerse. Pridružio se Kobeu i Shaqu, vodio ih je Phil Jackson, ali kao da mu nije bilo suđeno. Lakerse je zaustavio Detroit i propala mu je zadnja šansa.

A kako se osjećaju John Stockton i Karl Malone jako dobro znaju Charles Barkley i Patrick Ewing. I oni su članovi Kuće slavnih, olimpijski pobjednici, ali s Phoenixom, odnosno New Yorkom, nisu uspjeli uzeti naslov.

Rekorder bez titule

Dan Marino jedan je od najboljih dodavača u povijesti američkog nogometa, oborio je niz rekorda, ali otišao je bez Super Bowla. Jedino finale je izgubio ‘84.

Često blizu, nikad ništa

Englezi nemaju pobjednika Wimbledonu od Freda Perryja 1936. Tim Henman četiri je puta bio u polufinalu, vjerovali su mu, ali nikad nije uspio ni ući u finale.

Greg ostao bez Majora

Na prvome mjestu svjetske golferske rang-liste Australac Greg Norman proveo je 331 tjedan. I to bez ijednog (?!) Majora, golferskoga Grand Slama.

Pet puta bio je srebrni

Thomas Hässler bio je prvak svijeta s Njemačkom, ali u klubu nije išlo. Bio je drugi u njemačkom i talijanskom kupu, Kupu Uefe te dvaput u Bundesligi....