Mršić je zadržao svoju jezgru, spojio je mlade i potentne s onima koji su već godinama najbolje što imamo. A to najbolje što imamo nije loše, dobro je. Pitanje je može li potrajati...
KOMENTAR
Ovo je neka nova Hrvatska
Pobjedom protiv Švedske 87-72 Hrvatska se kvalificirala na Eurobasket 2022. godine.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:35
Ta pobjeda bila je točka na 'i' dominantnih kvalifikacija koja je odigrala momčad Veljka Mršića usprkos crnim prognozama koje su davali mnogi s obzirom na to da se po standardnom, glupom postupku te kvalifikacije uglavnom igraju bez najjačih igrača. Onih iz NBA lige i Eurolige. Kojih Hrvatska ipak ima dosta, i koji se uvijek s pravom smatraju nositeljima naše momčadi.
Ipak, Mršić je u reprezentaciju vratio Roka Lenija Ukića, legendarnog kapetana kojemu se ranije reklo kako je 'prestar' i time započeo niz dobrih poteza. Ukić je odmah u prvim utakmicama pokazao kako je svojom mirnoćom na lopti u ključnim utakmicama kao i iskustvom i dalje avion za većinu naših razigravača, pogotovo onih mladih koje se uvijek stavljalo u za njih prevelike cipele 'nove reprezentativne jedinice'.
Uz to, nije Ukić bio jedini osporavani i otpisan igrač koji je pod Mršićem pokazao da može i da je zbilja ona kvaliteta koja ga je pratila i u klupskoj karijeri. To je napravio i Miro Bilan, kojega se počelo koristiti točno onako kako to Bilanu paše, a on se zahvalio nevjerojatnom utakmicom protiv Turske u kojoj je zabio 30 poena.
Više nema lutanja
Ono što je bilo karakteristično za našu reprezentaciju prije par godina, više nije. U doba kad je Ivica Skelin bio izbornik i u periodu netom prije i poslije toga, reprezentacija je mijenjala svoje paradigme od 'želimo samo mlade' do igranja isključivo najiskusnijih igrača kako bi se ganjao rezultat u roku keks. To je uglavnom sve izgledalo - loše.
Mršić, iako kao klupski trener možda i lošiji od nekih svojih prethodnika, pokazao je kako kao izbornik može povlačiti odlične poteze. Od prve utakmice, one protiv Švedske, nije mijenjao jezgru, zvao je one koji su spremni i koji mogu pomoći. Zvao je i neke koji bi godinama mogli biti nositelji, ali nije im isforsirano davao onu ulogu koju oni ne mogu nositi.
Prva petorka u prvoj utakmici protiv Švedske, onoj koja je bila početkom ove godine, glasila je: Ukić - Drežnjak - Marčinković - Šakić - Bilan. Prva petorka danas? Ukić - Drežnjak - Marčinković - Šakić - Bilan.
Mršić je zadržao svoju jezgru, spojio je mlade i potentne poput Drežnjaka i Roka Prkačina koji je tek proslavio 18. rođendan s onima poput Ukića i Simona (koji ipak nije uspio doći, op. a.) jer Ukić i Simon su i dalje ono najbolje što Hrvatska ima na tim pozicijama. Usprkos godinama. Isto tako, pronašao je i još jednu kvalitetnu 'jedinicu' u vidu Roka Rogića koji je prije dvi-tri godine igrao u Hermes Analitici, a posljednjih sezona ipak nosi dresove etabliranijih europskih klubova.
Snaga je i problem
Međutim, u svim tim snagama ujedno leži i najveći problem.
Većina ovih igrača, jasno je, neće igrati kad dođe veliko natjecanje. S jedne strane, to je ružno prema njima s obzirom da su oni to veliko natjecanje izborili, ali jasno je da se na ta natjecanja ide s najboljima. A mi u Euroligi imamo barem dvojicu igrača za koje je dolazak izgledan, Krunu Simona i Dragana Bendera te još nekolicinu u NBA ligi, od Bojana Bogdanovića koji je godinama nositelj reprezentacija do Darija Šarića, Ivice Zupca i Luke Šamanića, za kojeg bi se isto ubrzo mogao očekivati dolazak u reprezentaciju. Isto tako, postoje tu i drugi kvalitetni igrači poput Ante Žižića koji je u prošlosti znao otkazati reprezentaciji pa je njegov status upitan, ali bi lako mogao zaigrati, kao i Marija Hezonje, kojeg je izbornik ipak izgleda otpisao.
Svi ti igrači na terenu znali su na momente izgledati fantastično, kao što je to bilo na kvalifikacijskom turniru za OI, onome koji se igrao u Torino, a onda i na Olimpijskim igrama, no činjenica je da je solidan dio njihovih igara u reprezentaciji ponekad znao izgledati dosta loše. Bez kohezije, bez kemije, isforsirano, nekoncentrirano. Ponekad su neki djelovali rezignirano, a neki su pak pregorjeli od želje.
Nema sumnje da kvalitete Hrvatska u jačem sastavu sigurno ima. Nema sumnje da u ovom sastavu Hrvatska ima i kohezije. Međutim, na velikim natjecanjima potrebno je oboje, a pitanje je hoće li to i doći jednom kad većina sadašnje momčadi otiđe...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
