Pa neće valjda pretvoriti Darija Šarića u pomoćnu radnu snagu

To da je Bojan Bogdanović promijenio momčad ovog ljeta stara je, dobro poznata vijest. To da je Dario Šarić praktički u istoj situaciji kao Babo doznali smo već u prvoj utakmici Philadelphije. Da, ostao je u istome gradu, u istome stanu, u istoj dvorani, s istim trenerom, ali ova momčad 76ersa nešto je sasvim drukčije od onoga što je bila lani. I s njom, zapravo, nema previše dodirnih točaka. Posljedično, i uloga Darija Šarića u njoj je potpuno drukčija. I, ako je suditi po idejama koje je trener Brett Brown prezentirao na startu sezone, neusporedivo lošija nego prošle sezone.

Prošle sezone Joel Embiid je propustio dvije trećine sezone, Ben Simmons bio je na oporavku od ozljede, a sad su obojica tu. U glavnim ulogama. Kao zvijezda drafta došao je i pomalo "divlji" Markelle Fultz, stigao je i iskusni šuter JJ Redick, od ozljede zbog koje je propustio gotovo cijelu prošlu sezonu oporavio se Jerryd Bayless, iskustvo je dobio i Amir Johnson... Dakle, potpuno nova momčad. I tu Dario Šarić tek treba pronaći svoje mjesto. Od igrača koji je u 50-ak utakmica prošle sezone bio glavni igrač 76ersa, kako se čini, pretvorio se u sedmu ili osmu opciju. U najboljem slučaju.

Ok, Dario više ne počinje u petorci, koju su protiv Wizardsa činili Bayless, Redick, Covington, Simmons i Embiid - da, dobro ste nabrojali, četvorica od njih nisu sudjelovala u tih "Šarićevih" 50-ak utakmica - ali tješili smo se onom dobro poznatom košarkaškom doktrinom: nije važno tko počinje nego tko završava utakmicu. I to stoji, samo i tu postoji jedna "kvaka". Šarić, naime, nije ni završio utakmicu. Bio je na terenu do nekih četiri i pol minute prije kraja, a onda je mjesto prepustio drugima. A on je sjeo na klupu i gledao poraz svoje momčadi s najboljeg mjesta u dvorani. I, ujedno, s mjesta kojeg ne može podnijeti...

Nije, naravno, vrijeme za paniku, stigne se to sve još promijeniti, Šiši je tip koji se kroz karijeru izvlačio i iz težih situacija, ali vrijedi istaknuti još jedan detalj. Naime, na parketu je Dario proveo 22 minute, što i nije tako malo, ali puno više govori način na koji ga vide suigrači, na koji ga koriste u igri. O tome će najviše reći podatak da je u te svoje 22 minute ispucao samo pet lopti, da je loptu u rukama imao toliko rijetko da je uspio skupiti samo dvije asistencije, da su ga suigrači često zaobilazili.

Odavno je jasno da je Dario najbolji onda kad ima loptu u rukama. Kad kreira s visoke pozicije, kad izravno utječe na momčad, kad ima slobodu da ispali lopti koliko misli da je potrebno... U ovoj novoj Philadelphiji sve to - nema. Lopta je u rukama Simmonsa, voli je kod sebe imati i Fultz, često ode i do Embiida, svoju kvotu mora ispaliti Redick, a ne treba tu zaboraviti ni Covingtona, koji je ispalio 11 trica (i pogodio ih sedam) te ukupno 15 puta šutnuo iz igre. Triput više od Šarića.

Što je Šiši radio za to vrijeme? Gurao se pod koševima, postavljao blokove, tražio svoje mjesto na terenu... Rezultat svega je, kad znamo koliko i što Dario može, prilično mizeran. Tri koša, tri skoka, dvije asistencije i blokada. Statistika kakvu smo nekad vezali uz, recimo, Žana Tabaka, a posljednjih godina uz Damjana Rudeža, doista ne priliči igraču Šarićeva potencijala.

Naravno, dovoljno će biti utakmica, dovoljno prilika, bit će i ozljeda, nisu stvari dramatične, ali već sad je jasno da će ovo biti jedna iznimno teška sezona za Darija. Sezona dokazivanja, odnosno novog dokazivanja. Jer, znate, Amerikanci su vjerojatno već zaboravili da je lani zabijao po 30, da je bio u igri za rookieja godine, da je sam vukao Philadelphiju... Sve je to "tempi passati", prošlo svršeno vrijeme. Opet će morati krenuti iznova, pronaći svoje mjesto pod suncem. A to će, razumljivo, biti puno teže ako je trenerova ideja da bude pomoćna radna snaga, igrač kojem će osnovna uloga biti da, eto, malo popuni vrijeme dok se glavni frajeri odmaraju. Iako, volimo vjerovati da će Dario pronaći način da dokaže da je ipak malo veći frajer nego što to govori ovih "3+3+2"... I da zaslužuje više. I minuta, i lopti.