Lino Červar pred put u Austriju muku muči s ljevacima, ostao je samo na Luki Stepančiću. Martinoviću je pukla peta metatarzalna kost i izgubljen je za Euro...
Peh za pehom: Martinoviću je pukla noga dva dana uoči Eura!
Lovro Mihić, Fran Mileta, Luka Šebetić i - Ivan Martinović (22). Hrvatska rukometna reprezentacija dva dana uoči početka Europskog prvenstva u Austriji ostala je bez važnog igrača.
Pokretanje videa...
Desni vanjski igrač Hannovera ozlijedio je gležanj tijekom treninga reprezentacije u ponedjeljak, a dodatne pretrage u Zagrebu u utorak pokazale su da je došlo do puknuća kosti.
- Nakon pregleda dobio je longetu i mora mirovati najmanje deset dana. Nakon toga slijedi rehabilitacija. Sreća u nesreći je što nije došlo do nekog pomicanja kosti pa je realno očekivati da s lakšim treninzima krene za otprilike mjesec dana. Za njega je Europsko prvenstvo izgubljeno - rekao je liječnik reprezentacije Krešimir Rotim.
Izbornik Lino Červar je na posljednjoj konferenciji pred odlazak na Euro objavio popis od 16 igrača, a s njega je iznenađujuće otpao desni vanjski Josip Vekić. Naravno, ne bi to bilo nikakvo iznenađenje da su Martinović ili Šebetić zdravi, ali problem je taj što će Hrvatska na Euro putovati samo s jednim ljevakom, a to je Luka Stepančić...
Tko je Ivan Martinović?
Jedan je od najperspektivnijih rukometaša Hrvatske. Rođen je u Beču, obitelj mu je iz Jajca, rastura u Bundesligi, a već godinama brani boje Hrvatske na međunarodnim natjecanjima.
U prvoj bundesligaškoj sezoni ima bolju statistiku od Domagoja Duvnjaka, a prošlo ljeto potpisao je ugovor s Hannoverom do 2022. godine.
- Otkad sam bio dječak, uzor su mi bili Duvnjak i Balić. Kada sam pozvan u A reprezentaciju na kvalifikacijama za EP 2020. u Osijeku, Dule i ja smo bili cimeri, što me oduševilo. Sa sobom uvijek imam fotografiju s EP-a u Beču 2010. kada sam se fotografirao s njim jer ju uvijek imam sa sobom. Pokazao sam mu je, a on nije mogao vjerovati - rekao nam je Ivan u nedavnom intervjuu.
Na dresu nosi broj 5, isto kao i Domagoj Duvnjak. Ipak, u prvoj sezoni Bundeslige nadmašio je Domagoja, odnosno, njegovu prvu sezonu. Zabio je 141 gol, imao 63 asistencije, 27 sedmeraca i to sve u 34 odigrane utakmice. Dule je, za usporedbu, imao 110 golova.
- Nisam se ni ja tome nadao. Došao sam iz austrijske lige u najjaču ligu svijeta. Moram priznati, naporno sam trenirao i to je dokaz da se isplati raditi. Jako sam sretan što sam ovako odigrao sezonu, ali neću tu stati, nastavit ću raditi još više.
Iako mu i sestra Kristina (19) i brat Marin (22) igraju za Austriju, Ivan je odlučio obući na sebe šahovnicu.
- Meni je u početku bio cilj igrati s bratom. Međutim brat je stariji pa mene tada nisu pozvali u austrijsku reprezentaciju. Bio sam im premlad i nedovoljno dobar. Otišao sam u zadarski rukometni kamp gdje su me treneri primjetili i pozvali prvi puta na pripreme. Nije mi bilo lako, morao sam puno putovati, ali sam znao da će se sve isplatiti.
Bio je pozvan i u A reprezentaciju na kvalifikacijske utakmice za Euro 2020., no nije igrao, ali se našao u kadru za pripreme za Euro.
- Svaki dan treniram da bih jednog dana zaigrao za A reprezentaciju. Ona je moj cilj i razlog da i dalje radim na sebi. San mi je jednom za Hrvatsku igrati Olimpijske igre, a volio bih i igrati protiv brata.
A skoro je završio u nogometu...
- Imao sam osam godina kada sam se okušao u rukometu zajedno sa starijim bratom. Prvo smo trenirali nogomet, ali smo se obojica na kraju odlučili za rukomet. Stariji brat, dvije mlađe sestre i ja, svi se bavimo istim sportom, a roditelji nas prate na utakmicama. Da nije bilo njih, teško bismo ovo ostvarili.
Iz bečkih Fiversa je prešao u Bundesligu jako mlad. Gummersbach je klub koji ima bogatu povijest, no ove su sezone bili loši te ispali u drugu ligu.
- Gummersbach je mali grad u usporedbi s Bečom. Živio sam sam. to mi je bilo teže nego li prilagoditi se njemačkom tipu rukometa. Ali brzo sam se naviknuo, igrači su me sjajno primili. Više smo trenirali, više putovali nego u Austriji. Kvaliteta rukometa u Bundesligi je neusporediva, igrati protiv Duvnjaka i Schmidta je san svakog igrača.
Ondje ga je dočekao i nedavno umirovljeni Drago Vuković.
- Drago je legenda, zna i napad i obranu, puno me savjetovao. Nakon što se ozlijedio, bio mi je kao trener, zahvalan sam mu na svemu. Svaki dan smo bili zajedno na kavi i to je stvarno privilegija.
Od jeseni će nositi dres 13. kluba s ljestvice Bundeslige Hannovera. S njima je potpisao trogodišnji ugovor do ljeta 2022.
- Morten Olsen, Cristian Ugalde, Ilija Brozović samo su neki od odličnih igrača u mom novom klubu. Mislim da ćemo sljedeću sezonu biti negdje u sredini budući da dosta igrača odlazi, tako da smo sada pomlađena ekipa. Nadam se da ću dobiti dosta minutaže u oba smjera, napadu i obrani, da se pokažem i pomognem klubu.
Snažna mu je podrška, kao i uvijek, bio njegov stariji brat Marin.
Što bi bio da nisi rukometaš?
- Košarkaš - odgovara kao iz topa.
- Pratim NBA, Le Bron mi je idol, obožavam ga. Kada se hoću motivirati, gledam njegove videe. Navijam uvijek za ekipu za koju on igra, pa tako trenutno navijam za Lakerse, ali inače volim i New York Nickse.
Za kraj ugodnog razgovora iznenadili smo Martinovića s "blic" pitanjima.
Arpad Šterbik ili Marin Šego?
- Šterbik.
Uwe Gensheimer ili Timur Dibirov?
- Gensheimer.
Mikkel Hansen ili Nikola Karabatić?
- Karabatić.
Domagoj Duvnjak ili Andy Schmidt?
- Duvnjak, naravno.
Kiril Lazarov ili Petar Metličić?
- Metličić.
Luc Abalo ili Ivan Čupić?
- Čupić.
Pizza ili hamburger?
- Hamburger.