Perica: Savez štedi na nama, a neki igrači nemaju ni za kavu

Dugo je Stipe Perica odbijao intervju, ispričavao se obavezama i zabranom kluba, govorio kako još nije vrijeme, te obećao da će se javiti kad 'nešto napravi'. Obećanje je i održao.

- Uvijek držim do svoje riječi, pa tako i u ovom slučaju.

Je li poraz od Švedske i neodlazak na EP veliki neuspjeh U-21 reprezentacije?

- Kad se pogleda individualna kvaliteta igrača i reprezentacije, onda je to svakako veliki neuspjeh, ali kad se gleda samo ta jedna utakmica, onda prolaz nismo ni zaslužili.

Gdje ste propustili priliku?

- Krucijalna je bila utakmica s Gruzijom u gostima. Nije alibi, ali put u Gruziju bio je organizacijska katastrofa. Nismo ništa jeli, sat i pol smo se vozili autobusom na svaki trening i utakmicu, a 15 igrača se vratilo s puta otrovano hranom.

Je li se to moglo izbjeći?

- Ozbiljan savez to sebi ne bi smio dozvoliti. Svi mi dolazimo i igramo na svoju odgovornost, a vratili smo se u klubove bolesni ili ozlijeđeni te zbog toga gubili pozicije u momčadi. Posavec je bio najbolji golman Serie A, a protiv Napolija nije mogao ništa obraniti jer je zbog trovanja hranom tri dana sjedio na wc-u. To je nedopustivo. Na žalost, imamo jako talentirane igrače, ali ne i logistiku da bi napravili rezultat.

Dosta je optužbi na račun izbora igrača, jesu li po tebi uvijek pozivani i igrali najbolji?

- Osobno nisam bio pozivan na prvih pet utakmica, a ni dan danas ne znam razlog, jer sam redovito igrao i zabijao u Serie A. Čudno, ali to nije pitanje na koje ja mogu dati odgovor. Atmosfera u reprezentaciji je uvijek bila sjajna i bilo bi ružno da kažem kako neko dolazi u reprezentaciju na ovaj ili onaj način. Mogu govoriti samo o sebi i čuditi se kako primjerice jedino ja nisam ušao u igru u Grčkoj, a izgubio sam deset dana treninga u klubu.

Što treba promijeniti?

- Nije ovo tragedija, pogotovo ne ako iz toga nešto naučimo, ako će buduće generacije imati bolje uvjete. Puno stvari treba riješiti i posložiti, ali to nije posao igrača. Ne moramo mi brinuti o dresovima, trenirkama, hrani... Ozbiljna reprezentacija ima i premije, a mi ni dres ne možemo pokloniti nekome od obitelji.

Misliš da bi trebali imati premije?

- Meni one ne trebaju, niti bih ih uzeo, za mene je nastup u reprezentaciji ponos. Ali dok sam bio mladi igrač Zadra, bez kune u džepu, dobro bi mi došla i dnevnica. Ja dobro zarađujem, na pripreme dolazim u vrhunskom automobilu, ali mnogi moji suigrači nemaju ni za kavu jer ih klubovi ne plaćaju. Njima treba.

Nadaš li se skorom pozivu izbornika A reprezentacije?

- Iskreno? Ne znam. Završio sam s U-21, sad sam potencijalni A reprezentativac, valjda će netko s nama uskoro popričati. Jasno da ne mogu svi iz U-21 odmah u A reprezentaciju, ali nadam se da će nas nekoliko dobiti priliku.

Kako gledaš na negativnu atmosferu oko A reprezentacije, probleme s navijačima...?

- Ljudi su podijeljeni, gotovo cijela Dalmacija ne prati više reprezentaciju, priča se samo o prekidanju utakmica... Hrvatska reprezentacija morala bi biti reprezentacija svih. I Dalmatinaca, i Purgera, i Zagoraca, i Slavonaca, a ne samo nekih. Volio bih da se to promijeni, da opet svi dišemo kao jedan za Vatrene.

Je li istina da je Udinese otkupilo tvoj ugovor od Chelseaja?

- Istina je, ali Chelsea ima pravo prvokupa ako se odlučim otići. S njima sam i dalje u kontaktu, često zovu, čestitaju na dobrim igrama, golovima...

Kakva je Serie A za mladog igrača?

- Pakao, najgora moguća liga. Moraš se dobro oznojiti da se nametneš. Prošao sam Hrvatsku, Englesku, Nizozemsku i nigdje nije tako teško kao u Italiji.

Zbog čega Andrija Balić još nije zaigrao?

- Ne odlučujem ja, da odlučujem dao bih mu priliku. Ali ne sumnjam da će Andrija uspjeti, kao i Dino Halilović. Pokušavam im pomoći koliko mogu, družimo se, podržavam ih, ali svatko se mora nametnuti i izboriti za sebe. Došao je novi trener, nadam se da ćemo nastaviti napredovati. Ja se ne bojim za svoj status, od sedam utakmica igrao sam na pet, na četiri sam proglašen najboljim, zabio sam i dva gola...

Kako danas gledaš na svoj rani odlazak iz Zadra?

- Iako sam bio zreliji od vršnjaka, otići sa 17 godina bilo je prerano i nikome to ne bih preporučio. Ne prije 20, pa i 23 godine. Na žalost, kod nas je slaba infrastruktura, nema novca i morao sam otići da bih napredovao. Isprva mi je bila katastrofa. Kući sam imao jedinu obavezu baciti smeće, a najednom sam morao brinuti o svemu, od plaćanja režija, preko peglanja, usisavanja. To zahtjeva vrijeme, energiju i odgovornost. Nekima odlazak iz Zadra na fakultet u Split ili Zagreb teško pada, a ja sam otišao sam u inozemstvo...

Kako je izgledalo tvoje djetinjstvo u Zadru?

- Idealno, bez mobitela i kompjutera. Po cijeli dan vani, na svakoj utakmici, na košarci, nogometu... I to s Tornadom. Prošao sam sve i svašta, to me očvrsnulo, a današnji klinci to ne prolaze. Rezultat je to nemara i nebrige političara za sport i to je uništilo zadarski, a bojim se da će uništiti i hrvatski sport.

Tko su tvoji nogometni uzori?

- Luca Toni i Ruud van Nistelrooy. To su moji tipovi. Duga kosa, ne znaju puno s balunom, ali redovito zabijaju, ha, ha, ha...

Ako su ti oni idoli, zašto se šišaš na kratko?

- Moj agent je ćelav i često se šalim na njegov račun. Zbog toga mi često nudi oklade i ako izgubim, moram se ošišati 'na nulu'.

Jesi zadovoljan životom u Udinama?

- Sretan sam i zadovoljan, nije moglo bolje. Za par sati sam u Zadru ili Zagrebu, kad god mi je puna kapa svega, odem do mog Frane Ikića u Rijeku. Najbolji smo prijatelji, odemo na piće, večeru, popričamo i odmah mi je lakše.

Nedostaje li ti međustepenica između Zadra i Chelseaja koju si preskočio?

- Imao sam ponudu Dinama, ali nije mi odgovaralo ono što su mi nudili i odlučio sam se za inozemstvo. Preveliki je to bio korak, koji moram nadoknaditi. Godine igranja u različitim sredinama su me oplemenile, naučio sam puno, no neke stvari sam ipak preskočio. Ne žalim za bilo čime, makar nisam zaigrao za Chelsea, ponosan sam što sam bio dio jednog od najbolje organiziranih klubova na svijetu i dat ću sve da se jednoga dana vratim.

Tko te se posebno dojmio?

- Sprijateljio sam se s Nemanjom Matićem i njegovim bratom Urošem, i dalje smo u kontaktu, kao i s Branislavom Ivanovićem. To što su ti momci napravili za mene, to im nikad neću zaboraviti. Nemanja i danas vodi brigu o meni, kao da mi je agent. Samo jedno obećanje nije ispunio, nije mi još došao u posjetu u Zadar.

Tko je najbolji igrač Serie A?

- Higuain je najbolji igrač, ali mene je impresionirao Totti. Pjanić mi je poklonio njegov dres nakon što sam zabio gol Romi. I to mi je, uz dres Nemanje Matića iz pobjede protiv Arsenala 6-0, za sada jedini suvenir.

Imaš li plan za dalje?

- Želim osigurati mjesto u momčadi, odraditi sezonu, dvije u kontinuitetu i onda vidjeti što i kako dalje. Tek mi je 21. Želim se dići na ozbiljniji nivo i nametnuti izborniku. I to ne da budem dio momčadi ili na klupi, nego da može na mene računati kao na igrača koji mu je važan, koji dobro igra i redovito zabija. To mi je cilj, i dat ću sve od sebe da ga i ostvarim.