Posavec: Bio sam u Interu s Ronaldom, Recobom i Baggiom

Fina tehnika, odličan slobodnjak i asistencije, Mizuno bijele kopačke, frizura na razdjeljak s bijelom trakom, svi tako pamte Srebrenka Posavca (39), ikonu 1. HNL. Naime, u najvišem rangu hrvatskog nogometa ovaj Varaždinac skupio je preko 200 nastupa, a nedavno je rekao konačni zbogom nogometu.

- Ma naravno da mi nedostaje nogomet. Od osme godine sam u tom sportu. Toliko odricanja, krvi, znoja i suza. Tu si i ozljede, pa vraćanje nakon tih ozljeda - priča nam Srebrenko Posavec, koji je rođen u Sloveniji.

Njegov otac Dragutin s 18 godina je otišao u Mursku Sobotu igrati nogomet. Tamo je nastupao za Muru i ubrzo se oženio Srebrenkovom majkom.

Srebrenko je karijeru započeo u Muri gdje se zadržao do kadeta. Trener mu je bio otac koji mu je dao osnove nogometa. S 15 godina je stigao u Varteks i bio je kapetan sjajne generacije koju je predvodio sa Šafarićem, Sklepićem i Tukserom.

Ista ekipa osvojila je naslov juniorskog prvaka Hrvatske s čak 14 bodova prednosti ispred Hajduka. Osvojili su i drugo mjesto u talijanskom Viareggiju izgubivši u finalu od Milana. Njegove dobre partije zapele su za oko skautima Intera pa su Posavec i njegov suigrač Ivan Režić potpisali za Nerazzurre.

U ono vrijeme u Interu su igrali Ronaldo, Recoba, Pirlo i magični Roberto Baggio. S prvom ekipom Posavec je odradio nekoliko treninga i igrao je jednu prijateljsku utakmicu.

- U Interu sam vidio što je pravi profesionalizam. To su onda bili svjetske klase, ali i sjajne osobe. Da se nije toliko ozljeđivao, Ronaldo bi bio najbolji u povijesti. Njegova brzina i tehnika u brzini to danas možeš vidjeti samo kod Messija. Recoba me fascinirao. Imao je takvu ljevicu, takvu lakoću. Baggio je već bio u godinama, ali na njega ne treba trošiti previše riječi - ističe 39-godišnji Varaždinac koji je zatim posuđen u redove njemačkog Hannovera.

Nakon jedne sezone u 2. Bundesligi, trebao je otići u Udinesse, no ozlijedio se, pa je transfer propao.

Otišao je zatim u Slaven Belupo gdje je u četiri sezone igrao najbolje u karijeri. Skupio je 95 nastupa i postigao 23 pogotka. Pljuštale su ponude sa svih strana. Htjeli su dovesti Borussija Mönchengladbach i Stuttgart, no Posavec se opet ozlijedio. Tako je na nagovor sadašnjeg izbornika Zlatka Dalića stigao u Varteks 2005. godine. S Varteksom je tada igrao finala Hrvatskog kupa protiv Rijeke i završio je treći u prvenstvu. Tamo se zadržao samo jednu sezonu te je otišao u turski Ankaragücü. Nakon jedne sezone, opet se vratio u Slaven Belupo.

No, zašto se nije vratio u Varaždin?

- Nekako je moja karijera u 1. HNL vezana za Slaven Belupo. Stabilan klub, odličan za razvoj mladih igrača gdje sam odigrao svoje najbolje godine. Nekako sam u Varaždinu najmanje vrijedio - priča Posavec za čije su se usluge interesirali i Hajduk i Dinamo.

- Imao sam ugovore pred sobom, no nešto se uvijek izjalovilo. Tako je to u karijeri i to su doživjeli mnogi igrači. Ne mogu se oteti dojmu da sam napravio taj iskorak, imao bih 50 nastupa za reprezentaciju - priča Posavec koji ima samo jedan nastup za Vatrene. Bio je pozvan i za prijateljsku utakmicu protiv Austrije 2005. godine kada je izbornik bio Zlatko Kranjčar.

Sa Slavenom je od 2007. do 2010. godine opet blistao. Odmah po njegovu povratku na proljeće su "farmaceuti" igrali finale Hrvatskog kupa protiv Dinama, a iduće sezone igrali su drugo kolo Kupa Uefe protiv Galatasaryja. Iduće sezone u prvom kolu susreli su se s moćnim CSKA iz Moskve.

- To su bili predivni trenuci karijere. Koprivnica je tada živjela za nogomet - ističe Posavec koji se 2010. godine opet stigao u Varaždina, pa u Koper, da bi 2013. godine potegnuo do Kine gdje je branio boje Hunan Bilowsa.

- Treba se priviknuti jer je njihova nogometna logika drugačije od naše. Jako puno zvijezda je u Kini loše igralo. Teško je igrati kad u ekipi imaš lošije igrače. Također, kineski nogometaši taktički još mnogo zaostaju za Europljanima, no imaju odličnu infrastrukturu - objasnio je Posavec koji je posljednjih pet godina amaterski igrao u austrijskim niželigašima. U lipnju je odlučio objesiti kopačke o klin.

- Trebao sam više napraviti u karijeri, to mi svi govore. Naravno da sam si sam kriv. Imao sam tri ozljede prije potpisa, malo su me menadžeri zeznuli. To je sudbina ili sreća, ovisi kako na to gledate. Ono što me raduje da me ljudi poštuju. Svi koji me poznaju, znaju da sam trenirao i po 10 sati dnevno i da me vodila iznimna strast za nogometnom - rekao je Posavec koji je igrao s mnogim sjajnim igračima.

- Naravno da je danas nogomet drugačiji. Sve se mijenja i dobro je da se mijenja. Nogomet napreduje u nekim stvarima, u nekim nazaduje. Nema više klasičnih desetki i nedostaje tog vica u igri. Igrao sam s mnogo odličnih igrača. Kad sam počeo trenirati za seniore Varteksa sa 17 godine, onda su me fascinirali Mumlek i Karić. U Slaven Belupu najbolje sam surađivao s Vručinom, s kojim sam se znao u korak. Tu su i Marijo Dodik, Igor Musa i Mario Jurić. U turskom Ankaragücü impresionirao me Ceyhun Eris. Bio je iznimno moćam - dodaje Posavec, kojeg su trenirali mnogi treneri.

Od izbornika Zlatka Dalića, Mladena Frančića, Dražena Beseka, Elvisa Scorije, Mile Petkovića, njegovih stričeva Branka i Zlatka Ivankovića.

- Otac Dragutin mi je dao temelje i njemu mogu najviše zahvaliti. Ostali treneri svi su me oblikovali i svima sam im zahvalan do neba - rekao je Posavec koji ima B trenersku licencu.

- Trenerski posao me trenutno ne privlači, no nikad se ne zna. Završio sam sportski menadžment i tu se vidim - zaključio je Posavec.