Sport

Komentari 7

'Posudio sam klubu 70.000 € i spasio ga od izbacivanja iz lige'

'Posudio sam klubu 70.000 € i spasio ga od izbacivanja iz lige'

Turska nije više obećana zemlja, devalvacijom lire smanjila su se i primanja, plaće kasne po nekoliko mjeseci..., ali nije sve u novcu, ima nešto i u poštovanju i ljubavi. Andrija Vuković najbolji je primjer...

Da klub pomaže igraču u financijskoj krizi to smo čuli bezbroj puta, ali da igrač svojim novcem pomogne klubu da ne ode u stečaj, ne oprostom duga, nego svojim novcem, e to je nešto što se ne događa baš svaki dan. Pogotovo ako je taj igrač stranac...

A upravo to se dogodilo u Turskoj, gdje je naš Andrija Vuković posudio svom Balikesirsporu 70.000 eura, kako bi isplatili dug prema njegovom bivšem suigraču Nunu Andreu i spasili se prisilnog ispadanja u 3. ligu. Taj njegov potez toliko je oduševio navijače da su njemu u čast napravili i izvjesili transparent podrške, na kome su uz njegov lik napisali ''baskan'' - predsjednik.

Andrija Vukovic

Andrija Vuković branio je u karijeri za Solin, Dugopolje, Mosor, Zadar i Split, bio pred vratima Hajduka, a onda je prije pet godina na iznenađenje mnogih otišao u Tursku.  

- Ne da sam bio pred vratima svlačionice Hajduka, nego sam i ušao unutra, potpisao sam i ugovor..., ali ispriječio se vlasnik Splita Slaven Žužul, koji me nije želio pustiti u Hajduk. Rekao mi je otvoreno da mogu otići bilo gdje osim u Hajduk, pa sam na koncu na preporuku Luke Vučka završio u turskom drugoligašu Balikesirsporu. I tu sam već pet godina, što je pravo čudo obzirom da se u Turskoj jako često mijenjaju igrači – započeo je svoju 'tursku sapunicu' Andrija Vuković.

Andrija Vukovic

Isprva je sve bilo u redu, klub je bio stabilan drugoligaš u koji su uz Vukovića stizala brojna pojačanja i prinove, poput Tomislava Glumca i Antonija Mršića, pokušavali su izboriti viši rang natjecanja, no plasman im je uvijek nekako nesretno izmicao. Živjeli su od bogatih lokalnih sponzora i naknada za TV prava, koja su im osiguravala čak pet milijuna eura godišnje i nadali se da će se i njima osmjehnuti sreća.

No kad je kriza zakucala na vrata Turske države a lira devalvirala, prihodi su se najednom prepolovili, a najizdašniji sponzor je zbog promjene vlasti ostao bez obećanih lokacija za izgradnju benzinskih postaja i odmah 'zavrnuo slavinu'.  Na prvi znak krize i kašnjenja plaća većina igrača je okrenula leđa klubu, koji je zbog nemogućnosti isplata kažnjen zabranom transfera.

Andrija Vukovic

- Ostali smo mi Hrvati i još dvojica starijih suigrača, ostatak momčadi popunili su juniori, i unatoč svim problemima ipak smo uspjeli izboriti opstanak. Klub je uspio isplatiti sve zaostatke jednoga i kad više nisu imali kud, zakucali su na moja vrata. Na svu sreću imao sam na turskom računu toliko novca i sve smo riješili u jedna dan. Iako taj moj potez mnogi proglašavaju herojskim, prava je istina da sam tom posudbom spašavao i svoj novac. Da je klub otišao u stečaj, ni ja ne bih nikad vidio ono što su meni dužni - pojašnjava Vuković, kome je jedan dio posuđenog novca klub već vratio, a on vjeruje da će uskoro dobiti i ostatak novca. 

Andrija Vukovic

Njegov potez oduševio je navijače, mobitel i profil na društvenoj mreži bili su mu zatrpani porukama. No to nije bilo sve...

- Kad mi se rodio sin Maro navijači su odmah napravili veliki transparent s njegovim likom i posvetom. Turci u svemu vide simboliku, tako i u narukvici s brojem 1881 koju je sin dobio u rodilištu, jer to je godina rođenja njihovog velikog državnika Mustafe Kemala Ataturka. A kako se mali rodio 10. studenoga, upravo na datum Ataturkove smrti, to je za njih bio dodatan poticaj da nešto naprave. Turci su vrlo emotivan i zahvalan narod, jako cijene ako nešto napraviš za njih i jako su zahvalni na tome. Nedavno sam dobio i posebno priznanje guvernera pokrajine Balikesir Ersina Yazicija, plaketu u znak zahvale za sve što sam proteklih godina napravio za Balikesirspor.

Andrija Vukovic

Ne treba ni naglašavati da Andrija više gotovo da ni ne može proći ulicama a da ga ne zaustave navijači koji traže potpis i zajedničku fotografiju, o plaćanju računa u kafiću ili restoranu ne treba ni trošiti riječi. Neki su otišli toliko daleko da najavljuju pokretanje peticije u kojoj traže da se gradski stadion nazove njegovim imenom.

- Lagao bih kad bih rekao da mi ne godi takva ljubav, ali to je i obaveza. Jako sam emotivan i moram im na neki način uzvratiti, za sada je to dobrim obranama... Takvi smo vam mi koji smo odrasli na splitskim Brdima - smije se Andrija, čije dobre obrane drže Balikesirspor na polovici sezone na devetom mjestu s 24 boda, tri manje od Bursaspora, koji je na šestom mjestu, zadnjem koje vodi u doigravanje za 1. ligu.

Andrija Vukovic

Lijepo bi bilo pred kraj karijere zaigrati u najvišem rangu turske lige, ali Andrija se ne zanosi velikim planovima.

- Moramo najprije osigurati ostanak a onda ćemo gledati kako dalje. Dobra smo momčad, da nije bilo financijskih problema sigurno bismo bili i puno bolji, ali i ovako nas teško netko može iznenaditi na našem stadionu, pred našim vjernim navijačima.

Koliko je Vuković cijenjen i koliko do njegovog mišljenja drže u klubu, svjedoči i činjenica da je odradio nekoliko transfera i da se u budućnosti namjerava baviti zastupanjem i posredovanjem u transferima.

Andrija Vukovic

- Nakon pet godina neprekidnog boravka u Turskoj stekao sam uvjete za tursku putovnicu, bez koje ne bih ni mogao raditi u klubu. Planiram odraditi još godinu i pol koliko me veže ugovor, a nakon toga planiram raditi kao menadžer ili sportski direktor. Dobro poznajem ljude i odnose u turskom nogometu, uostalom, preko mene su u Tursku došli i Tomislav Glumac, Antonio Mršić, Josip Tadić, Ante Erceg, Nermin Hodžić...

Turska nije više obećana zemlja kao nekad, devalvacijom lire smanjila su se i primanja, plaće uglavnom kasne po nekoliko mjeseci..., ali nije sve u novcu, ima nešto i u poštovanju i ljubavi, a Andrija Vuković najbolji je za to primjer...

Najčitaniji članci