FOTO: SVAKA ČAST, IVANE!
Potresne scene na Maksimiru: Igrač Kurilovca čija je nesreća ujedinila Hrvatsku izveo centar
Ivan Šćepina (19) izveo je počasni udarac na Maksimiru uoči utakmice Dinama i Kurilovca. Njegova borba za život ujedinila je Hrvatsku, a Modrićeva Zlatna lopta bila mu je motivacija. Sada je pobjednik i izvan terena
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Ivan Šćepina (19) na maksimirskom je travnjaku počasno izveo početni udarac na povijesnoj utakmici četvrtfinala Kupa između Dinama i njegovog Kurilovca. Prije gotovo dvije godine teško se ozlijedio i borio za život, a njegova je borba ujedinila čitavu Hrvatsku. Danas je sa svojim klubom dobio pljesak na velikoj pozornici.
Ivan Šćepina, skandiralo je nekoliko stotina navijača Kurilovca na jugu, a loptu je dobio na poklon za uspomenu na veliki dan.
Bio je lipanj 2024. godine, tjedan dana prije kraja školske godine. Ivan, tada talentirani 18-godišnji nogometaš i srce juniorske ekipe NK Kurilovec, s prijateljem se u dvorištu popeo na krov radionice kako bi dohvatio loptu. Dok je prijatelj sigurno doskočio, Ivan je pao s visine od pet metara na betonski pod.
Završio je na hitnoj operaciji na Rebru s teškim ozljedama glave, a liječnici njegovim roditeljima nisu mogli obećati hoće li preživjeti. Lijeva strana tijela bila mu je oduzeta, nije mogao govoriti ni samostalno jesti, a život mu je visio o niti. Umjesto proslave 18. rođendana i maturalca, uslijedili su mjeseci teške rehabilitacije u Krapinskim Toplicama.
Vijest o sudbini uvijek nasmijanog mladića brzo se proširila i pokrenula nevjerojatnu lavinu dobrote. U velikoj humanitarnoj akciji, u koju su se uključili sportaši, klubovi i građani iz cijele Hrvatske, u rekordnom su roku prikupili 250.000 eura za skupo robotsko neurorehabilitacijsko liječenje. Podršku su pružili brojni reprezentativci poput Joška Gvardiola i Andreja Kramarića, no jedan je potez posebno dirnuo javnost. Kapetan "vatrenih" Luka Modrić poslao je Ivanu u bolnicu svoju Zlatnu loptu kako bi ga motivirao u najtežim danima borbe.
Zahvaljujući nevjerojatnoj upornosti, podršci obitelji te radu s fizioterapeutima i logopedima, Ivan je počeo pokazivati čudesan napredak. U studenom 2024. progovorio je prve riječi i napravio prve, teške korake nade. Kroz cijelo iskušenje nije skidao osmijeh s lica, a njegova vedrina i hrabrost zadivile su sve oko njega.
- Mnogi me pitaju kako je moguće da poslije nesreće nije potonuo i ni u jednom trenutku se nije prepustio depresiji. Valjda je to stvar njegova karaktera, ali zaista nismo imali problema s tim, što je i za nas velika sreća - ispričala je njegova majka Ružica.
Njegovi prijatelji i suigrači iz NK Kurilovec nikada ga nisu zaboravili, a pehar koji su mu darovali s porukom "Bio si pobjednik na terenu... bit ćeš i u ovoj borbi!!! Nema predaje!!" postao je Ivanova najveća motivacija.
