Sport

Komentari 17

Protiv ove Rijeke Tramezzani bi najradije igrao svaki drugi dan

Protiv ove Rijeke Tramezzani bi najradije igrao svaki drugi dan

HAJDUK-RIJEKA 3-2 Derbi pun golova i nedoročenosti u igri obje momčadi. Rijeka je imala velikih problema u obrani, jedan gol si je sama zabila, a za jedan 'asistirala'

Da može birati, Paolo Tramezzani bi svaki dan igrao protiv Rijeke. Treća je ovo uzastopna pobjeda Hajduka nad Riječanima i to - pobjeda koja dodatno zakuhava ionako vrhunski zanimljivu borbu za treće mjesto!

Rijeka je izgubila tek drugu od zadnjih 17 utakmica na Poljudu (poraženi su Bišćan 2019. i sada Tomić). Nakon tri uzastopne pobjede u Splitu došao je poraz. Treći od Tramezzanija, trenera koji u Hajduku opasno 'visi'.

POGLEDAJTE VIDEO:

Rijeka je u prvom poluvremenu djelovala usporeno, ošamućeno. Uglavnom se kasnilo u duelu, a svaki ubačaj tj. svaka visoka lopta u riječki kazneni prostor bila je lagana panika.

Robert Murić je asistirao i za prvi Hajdukov i za izjednačujući Rijekin gol. Iz njegovog bespotrebnog driblinga rodila se splitska kontra za 1-0, a onda je majstor namjestio i Josipu Drmiću za 1-1.

Drugi gol Hajduka Rijeka nije namjestila nego si ga: sama zabila. Naravno, nakon visoke lopte u njen šesnaesterac i nesretne egzekucije u vlastitu mrežu Danijela Štefulja (neprepoznatljivo lošeg ovog proljeća; na poluvremenu je zamijenjen daleko boljim Vukčevićem).

Goran Tomić složio je nimalo senzacionalan, ali logičan plan za bitku s Hajdukom u sudaru dva 4-2-3-1 sustava. Na riječku žalost, svaka ideja pada u vodu kad ispadne da je protivnik uočljivo energičniji na terenu, okomitiji u igri prema naprijed, sa bržim protokom lopte i barem prosječno čvrstim blokom u defenzivi.

Najbolji igrač kojeg Tramezzani ima u kadru, Marko Livaja, nije morao odigrati ništa posebno. Za srušiti Rijeku bili su dovoljni nadareni splitski tinejdžeri Biuk i Ljubičić i... Autodestruktivna Rijeka!

Da su Riječani na Poljudu odigrali barem normalnu utakmicu na razini svojih mogućnosti lako je moguće da bi se doma vratili sa barem bodom, a sigurno im se protivnik ne bi ušetao u mrežu nakon minutu i pol drugog poluvremena, kao da nikakvog zida pred Nevistićem uopće ni nema.

Kako je Hajduk - ponekad solidan, ali ništa više od toga, Rijeka je čak i stvorila nekoliko 100%-nih šansi. Drugim riječima, problem i nije toliko u ofenzivnom dijelu priče koliko u bespogovornom uvjetu svake dugoročni uspješne nogometne momčadi: ravnoteži u igri!

Ako nema balansa onda na duge staze nema ni uspjeha. Bunkerom se može preživjeti pokoja utakmica protiv daleko kvalitetnijeg protivnika; logikom 'svi u napad' može se razbiti pokoji bunker daleko manje kvalitetnog protivnika, ali ako nemaš uravnoteženu igru onda je svaka nova utakmica - nova avantura.

I sam je Tomić nakon nekih pobjeda jasno i glasno konstatirao 'Dobili smo, al' nije to - TO'! Rijeka je na Poljudu proigrala kad se prosječni Hajduk nakon 3-1 svjesno ili nesvjesno povukao u čuvanje prednosti. Ali nije otišla dalje od Frankovog gola za 2-3.

I za to si je sama kriva. Imala je šanse za barem remi, a s obzirom na to kako je igrala u obrani nema ni smisla isticati dvije upitne Matocove odluke u Hajdukovom šesnaestercu na koje su Riječani skočili tražeći penal. Trebali su bolje skakati pred Nevistićem!

Vidjeli smo pet golova i po tome je utakmica bila silno zanimljiva, ali dojam je kako su i jedni i drugi igrali 'Chi fa meno' ('ko će manje' verziju trešete). Rijeka je, na svoju žalost, u tome bila uspješnija. A za osam dana joj na Rujevicu stiže - europski jaki Dinamo!

Najčitaniji članci