Rađin zadnji susret s Draženom: Posvađali smo se zbog gluposti

Postoji vrsta sportaša koju oslovljavamo samo imenom. Dosta je da kažete ime i bit će jasno o kome govorite. To nisu zaslužili samo svojim trofejima i uspjesima, već unikatnošću. Jedinstveni, osebujni, originalni i najvažnije, svoji. Takav je bio Dražen.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:38

Dražen Petrović | Video: 24sata/pixsell

Prošlo je 28 godina otkako se tužni oblak nadvio nad Hrvatskom. Dan kada je Lijepa naša izgubila jednog, jedinog, unikatnog i jedinstvenog Dražena Petrovića. U predvečerje 7. lipnja, crveni Golf, kojim je upravljala Draženova djevojka Karla Szalantzy, zabio se u kamion koji je izletio sa suprotne trake. Hrvatski košarkaš izletio je iz automobila i preminuo na mjestu.

Od tog dana više ništa nije isto i teško je opisati taj gubitak. O njemu su ispričane brojne priče, a umirovljeni hrvatski košarkaš Dino Rađa (54), koji je igrao s Draženom u reprezentaciji, lani je ispričao zanimljivu priču koja dokazuje kakva osoba je bio Dražen. Upravo ono što je bio i veliki Michael Jordan. Borac koji je u svojoj glavi uvijek pobjednik i koji se nikada neće predati.

- Teško je napisati nešto o Draženu što već nije bilo napisano. Ipak nakon gledanja Last Dancea moram napraviti usporedbu. Neću pričati o igračkim kvalitetama jer to u ovoj situaciji nije ni bitno. Samo glava. Sve što je u Jordanovoj glavi to je bilo i u Draženovoj. Identično. Zato je i bio to što je bio. Pobjednik iznad svega. Gubile su se utakmice tu i tamo, prvenstva i titule, ali glava je bila ta koja nije dozvoljavala predaju i koja je gurala bez kompromisa naprijed.

- Od njega je i moja glava naučila puno i kopirala nesvjesno. Tko je tada imao pojma o bilo čemu. I sad za potvrdu svega jedna situacija koju malo tko zna. Zadnja Draženova utakmica protiv Slovenije u Poljskoj. Totalno nebitna jer smo igrali finale kvalifikacija, a prva tri idu na EP. Znači utakmica za ništa. Nitko nije ni trebao igrati. Međutim to za njega nije nikad bila opcija.

- I naravno da se pri kraju utakmice, koju smo izgubili, nas dvojica posvađamo zbog gluposti. Tko kome nije dodao, tko nije zagradio. On meni mater, ja njemu i nema više tona. I onda sutradan taj nesretni put. Ranom zorom sjedimo on, ja i Stojko za istim stolom i pijemo kavu. Kaže on Stojku da mi kaže da sam idiot, a ja opet isto tako preko Stojka njemu. Nema veze što igraš, važno ili ne, uvijek si morao biti na sto posto. Zato i je bio veliki vođa.

U Frankfurtu je Dražen dugo razmišljao hoće li s ostatkom momčadi sjesti na avion ili ipak krenuti automobilom. Odlučio se na drugu varijantu, nažalost, to je za njega bila kobna odluka.

- Mi smo se vraćali iz Varšave prema Frankfurtu, a Dražen je tamo prešao u automobil kojim je s djevojkom dalje nastavio put. Nevjerojatno je da je u tom trenutku naš zrakoplov preletio to mjesto i pilot je objavio da se moramo vezati zbog turbulencija, a ispod nas su bili crni oblaci. Nevjerojatno, ali to je život. Bio sam u krevetu kad mi je Mirko Novosel javio da je Dražen poginuo - rekao nam je Dino Rađa.

Sjeća se Dino svakoga detalja tih lipanjskih dana.

- Nevjerojatno je kako se neke stvari urežu u pamćenje, mnoge stvari zaboravite, ali neke iz Wroclawa pamtim jako dobro. Jedan mi je posebno u sjećanju i on možda najbolje oslikava kakav je bio Dražen i kakvi smo pozitivni luđaci bili svi skupa. Uspjeli smo se na jednoj nevažnoj utakmici posvađati oko posve benignog detalja, oko neke akcije koja nije išla onako kako smo vjerojatno obojica zamišljali. No to je tako kad se momčadi nađu dvojica s izraženim natjecateljskim karakteristikama, koja žele pobijediti pod svaku cijenu. Naravno da smo još na terenu obojica zaboravili na taj detalj, no on je meni u sjećanju i danas - kaže Rađa.