Sport

Komentari 8

Raritetno finale: Na terenu će igrati čak tri para blizanki

Raritetno finale: Na terenu će igrati čak tri para blizanki

Lokosice, sestre Kalaus i Posavec, u subotu će se u prvoj finalnoj utakmici EHF Europskog kupa protiv Malage susresti sa blizankama Soledad i Esperanzom Lopez Jimenez. Bit će to prvo takvo finale

Finale EHF Europskog kupa između zagrebačke Lokomotive i španjolske Málage bit će prva finalna utakmica u povijesti rukometa u kojoj će zaigrati tri para blizanki.

POGLEDAJTE VIDEO: Izjave rukometašica

U subotu će u prvom finalnom susretu za Málagu istrčati 29-godišnje sestre Soledad i Esperanza López Jiménez, a za Lokomotivu 24-godišnje sestre Larissa i Dora Kalaus te također 24-godišnje Paula i Stela Posavec.

- Taj podatak je jako, ali jako zanimljiv - kaže smijući se Soledad, kapetanica Málage, poznata po nadimkom Sole. 

- Nikada se nisam susrela s tako nečim - nastavlja u razgovoru za Hinu.

Ona i sestra Esperanza, poznata pod nadimkom Espe, zajedno su počele igrati rukomet u podmlatku Málage, a onda su s napunjenih 18 godina zajedno otišle u Valenciju na jednu sezonu. Zajedno su se vratile u Málagu pa s njome izborile ulazak u prvu španjolsku ligu. Obje su dešnjakinje. Sole međutim igra na poziciji lijevog krila, a Espe srednjeg ili desnog vanjskog.

- Ta naša povezanost kao blizanki se apsolutno osjeća na terenu - napominje Sole, doprvakinja svijeta s reprezentacijom Španjolske iz 2019. godine. I brojevi na dresovima su im slični, jedna nosi broj 10 a druga 20. 

No kako bi ih suci i publika dodatno razlikovali Sole na dresu nosi očevo prezime López, a njena sestra majčino Jiménez. U Španjolskoj se nasljeđuju oba prezimena.

- Blizanke su općenito posebno povezane. U konačnici, sestra mi je životna suputnica, partnerica s kojom provodim izuzetno puno vremena. S njom dijelim stvari koje s drugim osobama ne dijelim - objašanjava Sole. 

- To je jedna posebna veza koja nesumnjivo dolazi do izražaja tijekom naših rukometnih utakmica. Naprosto se prirodno razumijemo u igri -  dodaje. 

S druge strane, sestre Kalaus osvojile su s Lokomotivom EHF Europski kup 2017., a s Hrvatskom brončanu medalju na Europskom prvenstvu 2020. godine. Larissa, kapetanica zagrebačke momčadi, također se smije na podatak da će u subotu zaigrati šest blizanki, i to izuzetno bitnih svojim ekipama.

- To je uvijek zanimljiva činjenica. Posebno kod nas jer smo mi sestre Kalaus i Posavec isto godište i oduvijek smo sve zajedno u reprezentaciji, a posljednjih nekoliko godina i u klubu. Uvijek me pitaju zbunjujemo li tako protivnice, a ja im odgovaram da više zbunimo stožer i suigračice nego protivnice  - kaže Larissa.

Sestre Kalaus su u rodnim Križevcima išle zajedno u razred, sjedile u klupi, krenule istim akademskim putem te se istovremeno upisale na rukomet. I njih su dvije, poput Španjolki, zajedno prelazile iz klubova. Bile su zajedno u Mlinaru, Podravci, Koki, a sada su u Lokomotivi. Sljedeće sezone, pak, Larissa odlazi u Podravku.

- Ta povezanost s Dorom se uglavnom osjeti kada bude neki udarac, neka nezgodna situacija. Tada razumijem kako ona razmišlja i kako se osjeća u tom trenu - kaže.

Glavna rukometna razlika između sestara Kalaus, usput i apsolventica psihologije, jest da je Dora ljevakinja, a Larissa dešnjakinja. Ona životna, pak, da je Larissa mlađa minutu i tu minutu...

- ...Mi Dora ne da da je zaboravim, ha, ha. Nekad joj je to glavni razlog da bude po njezinom iako kada ljudi pokušavaju pogoditi, obično misle da sam ja. Ali nas dvije imamo periode u kojima se mijenjamo koja je starija, a koja mlađa i prema tome se dogovaramo koja će koje poslove obavljati. A što se tiče rukometnog terena, nekad je bilo rivalstva među nama i brojanja koja je koliko zabila golova, ali s godinama i, nažalost, ozljedama, to se pretvorilo u međusobnu podršku i navijanje - kažu sestre Kalaus i dodaju:

- Kada je riječ o samoj igri mislim da je prije svega riječ o taktičkoj uigranosti jer primjerice sa Stelom Posavec igramo pet-šest godina pa to dijelimo i s njom, a ne samo nas dvije sestre međusobno. Nas dvije igramo lijevog i desnog vanjskog, a Stela srednjeg pa bih rekla da to razumijevanje proizlazi više iz uigranosti i zajedničkog načina igre.

Kod sestara Posavec, pak, u oko će prvo upasti razlika u visini. Niža Stela je srednja vanjska, Lokomotivin "kompjuter", dok je Paula lijevo krilo.

- Paula je uvijek bila viša, ali nije to baš rijetkost. U mladosti nas baš i nisu razlikovali, ali ni danas još uvijek. Zna se samo da sam ja na srednjem, a Paula na lijevom krilu i tu nema zabune. Na prvi pogled jesmo slične, ali i nas svi koji znaju godinama ne mogu nas zamijeniti - kaže starija Stela.

- I to deset minuta, no nemam zbog toga neku prednost. Sjetimo se toga jedino kad nas pitaju za to. Podjednake smo u svemu i uvijek se međusobno dogovaramo - rekla je. 

I dok se Larissa i Dora nisu razdvajale na terenu, čak ni na fakultetu unatoč drugim Dorinim željama, sestre Posavec igrale su jedna protiv druge.

- Bilo je to samo jedne sezone kada je Paula igrala u čakovečkom Zrinskom. Moramo priznati da je bio malo čudan i drugačiji osjećaj jer nismo naviknule na to. Ima li među nama rivalstva? Ma ne pratimo statistiku niti smo se ikad time opterećivale, samo je bitno da odigramo dobru utakmicu.

Uzvratna utakmica Lokomotive i Málage igrat će se tjedan dana kasnije u Zagrebu gdje će Larissa ili Sole podići pobjednički pehar uime ekipe.

Najčitaniji članci