Ovo je bila Cindrićeva godina: On je rukometni Luka Modrić

Vardar je u 2017. osvojio praktički sve što se moglo. Prvak Europe, titula u Seha ligi, prvaci Makedonije... Nepobjedivi! A kao jedan od glavnih igrača - Luka Cindrić (24).

U izboru za najbolje rukometaše godine proglašen je drugim najboljih srednjim vanjskim svijeta, ispred njega je samo Nikola Karabatić...

Nema nikakve sumnje, što god se dogodilo u nastavku njegove karijere, Luka će zauvijek pamtiti 2017. godinu. Jedan klinac kojem dugo nisu vjerovali, kojeg nisu prepoznali, danas je na krovu rukometnog svijeta. Igrač kojeg se protivnici plaše, strijelac i asistent, a samim time i naša velika uzdanica za Euro.

Lino ga je prvi prepoznao

- Znamo koliko smo jaki, znamo i koliko su drugi jaki. Ipak je ovo EP, tu neće biti laganih utakmica i zato je važno psihološki se pripremiti na pritisak koji će nas sigurno pratiti. I već od prve utakmice krenuti punom snagom - kazao je Cindrić, čija priča neodoljivo podsjeća na jednu veliku nogometnu priču.

Ako nogomet ima svog Luku, sad ga je i rukomet definitivno dobio. Imenjaci su, obojica plavokosi, obojica sitnije građe od svih onih grdosija s kojima se svakodnevno sudaraju, obojica iz malog mjesta čiji naziv počinje na O.

Nogometaš Modrić je iz Obrovca, rukometaš Cindrić iz Ogulina, gradića koji je svijetu dao Ivanu Brlić-Mažuranić, ali u kojem je glavna faca danas upravo on... I nije tu kraj sličnostima dvaju Luka.

Modrića je svojedobno odbacio Hajduk, “mudro” procijenivši da je presitan, a Cindrića iz sličnih razloga nije želio Zagreb. Pa ga je iz Karlovca “iščupao” Lino Červar i odveo ga u Makedoniju. A sad su, eto, ponovno zajedno.

- Taj odlazak u Metalurg bio je moj prvi iskorak u pravi, profesionalni rukomet. Lino me prepoznao, dao mi je šansu, a ja sam je iskoristio. Naravno da ima snažan utjecaj na moju karijeru, a do danas smo ostali u vrlo korektnim odnosima. I vjerujem da zajedno možemo napraviti velike stvari - kazao je Cindrić pa nastavio:

- Na svakom okupljanju ima neke nove ideje, nove ciljeve, a tako i treba razmišljati na ovoj razini. Uostalom, zna on to jako dobro, vrhunski je trener. Nadam se samo da ćemo sve te njegove vizije uspjeti provesti u djelo na terenu.

Eh, da je igrati nogomet...

Ako je netko pomislio da smo završili sa sličnostima između Luke i Luke, prevario se. Naime, obojica sjajno igraju nogomet. Cindrić je svojedobno u dresu Ogulina zabijao kao na traci, a jednom je prilikom, u kadetskom uzrastu, Dinamu zabio četiri komada. Ogulin je pobijedio 6-2, a iz Maksimira su malog Cindrića odmah pozvali da im se priključi.

- Imao sam samo 14 godina, bilo mi je prerano za odlazak. U dogovoru s roditeljima odlučio sam odbiti tu ponudu - kazao je Cindrić.

Kad je trebalo izabrati hoće li ostati u nogometu ili rukometu, ipak je izabrao rukomet. Iako, i danas na trenutke, onako u sebi, požali što nije pokušao...

- Iskreno, kad gledam neku dobru nogometnu utakmicu, znam se uloviti kako se zamišljam u tom okruženju, u tom dresu... Ali nemam pravo žaliti se, lijepo mi je u rukometu - sa smiješkom kaže Cindrić.

Nogomet danas rijetko igra.

Igrač za Barcelonu

- Da, jako rijetko. Znali smo ga prije igrati, ali trener u klubu nije baš oduševljen time. Bilo je nekih ozljeda na nogometu pa je odustao od toga. Iako, jako volim zaigrati nogomet kad god mogu - priča Luka.

Imenjak i nogometni pandan, također aktualni europski prvak, blista u dresu Reala, no rukometni Luka voli rivale...

- Navijač sam Barcelone. Kad god mogu, gledam nogomet, a pratim i naš HNL, i to mi je zanimljivo. Za koga navijam kod nas? E, to ipak ne bih komentirao - sa smiješkom je zaključio rukometni Luka.

U ovoj godini je osvojio apsolutno sve što se moglo, a ne bi bilo loše da sljedeću otvori, recimo, europskim zlatom...