Samo nogometni prvak nije bio iz Zagreba, a rukometaši su u izbjeglištvu poharali Europu...

Košarkaši Splita (tada POP 84), košarkašice šibenskog Elemesa, rukometaši Zagreba, rukometašice zagrebačke Lokomotive, vaterpolisti splitskog Jadrana... To su bili posljednji prvaci Jugoslavije, ekipe koje su na kraju već ratne sezone 1990/91. podigle pehar. Posljednji koji se dijelio u toj državi.

VIDEO: Pogledajte kako Zlatko Dalić zalijeva vrt na odmoru u Novalji

Pokretanje videa...

00:35

Zlatko Dalić u Novalji | Video: snimio čitatelj 24sata

Jedino u nogometu prvak nije bio iz Hrvatske. Pardon, je, u ženskom su naslov osvojile nogometašice Maksimira. U prvoj ligi nogometaša prvak je bio tadašnji europski prvak Crvena zvezda, Dinamo je bio drugi s osam bodova manje (po sustavu dva boda za pobjedu), Hajduk šesti (i osvojio je Kup), Osijek deveti, a Rijeka 15.

Nakon toga, ratne 1991/92., uza sve probleme, krenulo je prvenstvo Hrvatske, a ovoga ljeta počelo je ili počinje 30. izdanje hrvatskoga prvenstva u svim sportovima.

Nažalost, tijekom 29 godina, uz brojne međunarodne uspjehe i velike rezultate, dio se klubova i ugasio. A negdje su se i izmiješali centri moći.

Prvo je nogometno prvenstvo odigrano skraćeno, u proljeće 1992. Hajduk je bio prvak, igrali su Slaven Bilić, Goran Vučević, Hari Vukas, Joško Jeličić, Ardian Kozniku, Ivica Mornar..., a trener je bio Stanko Poklepović. Zaprešićki Inker osvojio je Kup, Dinamo pod imenom HAŠK Građanski završio peti, a od 12 klubova tri su bila iz Zagreba i okolice (HAŠK Građanski, Inker i Zagreb), četiri iz Dalmacije (Hajduk, Zadar, Dubrovnik i Šibenik), dva iz Slavonije (Osijek i Cibalia), te Rijeka, Istra i Varteks.

Dio klubova nije mogao igrati na svom terenu pa su prvoligaške utakmice igrale u Đakovu, Donjem Miholjcu, Kutjevu, Čakovcu, Požegi, Solinu, Crikvenici, Stobreču, Žrnovnici, Metkoviću i Blatu na Korčuli.

Zagreb je u međuvremenu osvojio i naslov prvaka 2002. a potom posve potonuo do dna četvrte lige, Zadar se ugasio, Dubrovnik spajao i razdvajao dva kluba i također je u 4. ligi, Cibalia je prošlu sezonu završila na dnu druge lige, Varteks iz 1992. više ne postoji... A prošle sezone četiri od deset klubova bilo je iz zagrebačkog prstena, a samo po jedan iz Dalmacije i Slavonije.

Svakako je kuriozitet te sezone da je pretposljednja momčad lige Dubrovnik (na začelju je završio Šibenik, ali nitko nije ispao) u 22 kola zabio samo četiri gola!? Majstori s juga zabili su jedan Istri (1-0), jedan Dinamu (1-2) i dva Šibeniku (2-1), čak su sedam puta remizirali 0-0, a Hajduk ih je sirote isprašio s 9-0.

Pa kad su već tako teško nalazili put do suparničke mreže, red je i da nabrojimo te heroje: Mirsad Dilberović zabio je oba gola Šibeniku, Jakša Kolić donio je pobjedu protiv Istre, a Leo Krstičević zabio je Dinamu.

Europski su put Dinamo i Hajduk završili na prvoj prepreci u rujnu 1991. godine: u Kupu kupova Hajduk je u Linzu pobijedio Ajax 1-0 pa izgubio u Amsterdamu 6-0, a "plavi" su u Kupu Uefe u Klagenfurtu izgubili od Trabzonspora 2-3 pa u Trabzonu odigrali 1-1.

Juniorski je prvak bila Rijeka, na završnom turniru u Splitu, na kojem su nastupili i Osijek, Split i Dinamo.

U Engleskoj je te sezone uvjerljivi prvak bio Manchester United, a Aston Villa, Norwich, Blackburn i QPR završili su ispred Liverpoola, dok su se Tottenham, Manchester City, Arsenal i Chelsea nanizali od osmog do 11. mjesta. Prvoligaši su bili Coventry, Ipswich, Oldham...

U Španjolskoj su na vrhu bili Barcelona, Real i Atletico (neke se stvari ne mijenjaju...), a u prvoj je ligi bio, primjerice, Burgos, dok je talijanski prvak bio Milan, a jedna Foggia tada je bila stabilan prvoligaš.

U Njemačkoj je iznenađujući prvak bio Stuttgart, ispred Borussije Dortmund, danas trećeligaš Kaiserslautern branio je naslov prvaka, a Bayern je završio deseti, što mu je drugi najgori rezultat u povijesti Bundeslige (1977/78. bio je 12.). Pri dnu su bili Dinamo Dresden, Wattenscheid, Stuttgarter Kickers...

Barcelona je te godine osvojila svoj prvi naslov europskog prvaka nakon što je Ronald Koeman iz slobodnjaka srušio Sampdoriju u produžetku finala. Ajax je na golove u gostima (2-2, 0-0) preko Torina osvojio Kup Uefe, a Europsko je prvenstvo u ljeto 1992. senzacionalno osvojila Danska, koja uopće nije trebala biti ondje. Izbornik je skupljao igrače s plaže nakon što je Uefa odlučila da Jugoslavija, koja je u kvalifikacijskoj skupini završila ispred Danske, ne može nastupiti jer ni država ni reprezentacija više ne postoje.

Košarkaška je liga u prvom izdanju imala samo šest klubova: Cibonu, Zadar, Slobodnu Dalmaciju Split, Zagreb, Šibenik Zagreb Montažu i Osijek. Igrali su dvokružno, a potom je slijedilo doigravanje u koje je ušlo svih šest te po dva najbolja iz svake skupine A-2 lige. Bili su to Dalvin Split, Omiš, Kvarner Rijeka, Gradine Pula, Industromontaža Zagreb i Dubrava. U toj su ligi igrali i Alkar, Tuškanac, riječka Brajda, karlovački Željezničar, Maksimir...

U polufinalu je Cibona pobijedili Zagreb 2-1, a Zadar Splićane 2-1, a u finalu je Cibona svladala Zadar 2-1. U sastavu prvaka bili su Ivan Sunara, Zdravko Radulović, Veljko Mršić, Zoran Čutura, Vladan Alanović, Danko Cvjetičanin, Andro Knego, Dževad Alihodžić, Marko Šamanić, Goran Sobin, Franjo Arapović i Davor Pejčinović, a trener je bio Aleksandar Petrović.

Split je te sezone branio naslov europskog prvaka, ali otišao je i posljednji stup momčadi koja se triput za redom penjala na europski tron, Toni Kukoč, pa Splićani u PH nisu došli ni do finala, a u Kupu prvaka su ispali u skupini, dok je Cibona u četvrtfinalu ispala od Joventuta 0-2. S tim da je zbog rata Split domaće utakmice igrao u La Coruni, a Cibona u Puerto Realu. Da, u Španjolskoj...

A Splićane je s europskog trona senzacionalno skinuo Partizan, koji je predvođen Đorđevićem i Danilovićem u četvrtfinale ušao kao četvrti u skupini, a onda u nokaut fazi 'skinuo' Knorr iz Bologne, milanski Phillips i u finalu Joventut.

I prva je liga košarkašica u prvoj sezoni imala šest ekipa. Prvak je postala Splićanka ispred zagrebačke Montmontaže, a igrali su i Lokomotiva Zagreb, Elemes Šibenik, Radnik Velika Gorica i Rijeka.

I rukometno je ratno prvenstvo 1991/92. također imalo šest klubova. Prvak je bio Zagreb Loto, s devet pobjeda i jednim i remijem (sa Zametom), ispred Coning Medveščaka, Zameta, Bjelovara, Istraturista iz Umaga (koji je vodio Lino Červar), i Moslavine iz Kutine.

Četiri od njih šest ušli su u playoff, a u finalu je Zagreb pobijedio Zamet s prilično tijesnih 22-22 pa 25-23.

 A Zagreb je tu sezonu završio i kao europski prvak. Izbacio je Kolding, Krasnodar, Duklu Liberec i u finalu Teku Santander u dvije utakmice 22-20, 28-18. Cijele je sezone izgubio samo u Danskoj od Koldinga, sa šest golova razlike, ali nakon što je kod kuće pobijedio s devet razlike. E da, to "kod kuće" zapravo znači u Njemačkoj, gdje su zagrebaši igrali domaće utakmice do finala, a finalnu s Tekom u Grazu.

Taj je legendarni Zagrebov sastav bio: Pušnik, Jelčić, Kljaić, Babić (koji je u prvoj utakmici finala uskočio u sastav umjesto Goluže), Naćinović, Obrvan, Gudelj, Puc, Banfro, Ćavar, Tomljanović, Vujović. Trener je bio Zdravko Zovko.

Metković, koji je ubrzo postao veliki rival zagrebaša i koji je 2000. osvojio Kup EHF-a, tada je bio u drugoj ligi i odustao od natjecanja nakon tri kola...

Vaterpolski je prvi prvak Hrvatske bila Mladost Auto Hrvatska s 13 pobjeda i jednim remijem u osnovnom dijelu sezone, ispred Jadran Koteksa, Mornara, Juga, Primorje Croatia Linea, Brodomerkura, Medveščak Monting Elektre i Solarisa. U uzbudljivom finalu Mladost je pobijedila Jadran 2-1 (8-6, 10-11, 9-8).

Mladost je osvojila prvih sedam od osam prvenstava, POŠK je bio prvak 1998., a u zadnjih 20 godina 15 je naslova uzeo Jug (Mladost tri, Primorje dva).

Zagrebačka je Mladost bila i odbojkaški prvak. Muškarci su u ligi s čak 12 klubova bili ispred osječkog Željezničara, Rijeke, zagrebačkog Akademičara, Novog Zagreba, Rovinja, Opatije, Mladosti iz Kaštel Lukšića, sisačkog Metalca, čakovečkog Jedinstva, Kalovca i Šibenika.

Odbojkašice su, pak, iza sebe ostavile skorašnje europske prvakinje Dubrovnik, zatim Rijeku, Istarsku banku iz Pula, Kaštelu, Split, Akademičar, Vukovar, Rječinu, zagrebački Viadukt, Marsoniju i Poreč.