Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Sestra je preboljela leukemiju, želim biti pobjednik poput nje!'

Moje selo Batar od 105 kuća mi je ljepše od Pariza. San mi je bio zabiti gol Partizanu u derbiju, a majka je mislila da više volim Zvezdu nego obitelj, govori novi igrač Real Madrida, Luka Jović

Foto: SUSANA VERA/REUTERS/PIXSELL, EXPA/PIXSELL
15 komentara

Ponekad mislim da sam rođen sa tim... Svatko u životu ima neki talent, a ja mislim da je moj da postižem golove, započeo je svoju životnu priču Luka Jović (21), novi igrač Real Madrida. On je među "kraljeve" stigao iz Eintrachta gdje je sjajno igrao u tandemu s našim Antom Rebićem, a eksplodirao je pod trenerskom palicom Nike Kovača. Nekoliko je puta i sam to naglašavao u svojim intervjuima. Ovoga je puta odlučio ispričati priču o sebi, ne o onima koji su ga gurali prema vrhu, nego o vlastitom putu i svim problemima s kojima se suočio na njemu.

- Ne znam kako sam završio na mjestu napadača, ali otkad pamtim bio sam opsjednut postizanjem golova. Imao sam na VHS kazetama sve golove sa svih Svjetskih prvenstava do 2006. godine. Oduševljavao me je Roger Milla, kao i Ronaldo... Originalni Ronaldo. Treneri su me uvijek gurali na mjesto napadača. Otac me je upisao u klub Omladinac u Loznici, sjećam se da je sve bilo u plavoj boji. Mislio sam da je svaki teren na svijetu plav, ali kada su me vidjeli skauti Crvene zvezde shvatio sam da postoje i druge boje u nogometnom svijetu. Imao sam osam godina i nisam imao ideju gdje će me sve nogomet odvesti - napisao je Jović u kolumni za The Players' Tribune.

'Moje selo je ljepše od Pariza'

Luka Jović je iz malenog mjesta na granici Bosne i Hercegovine i Srbije, Batara. Nogomet je krenuo trenirati u Omladincu, ali vrlo brzo se priključio Crvenoj zvezdi. Nakon toga je zbog financijskih problema kluba morao otići u Benficu, to je period kojeg se nerado prisjeća. Ali, sve se promijenilo kada je stigao poziv iz Frankfurta.

- Ne očekujem da znate za to mjesto. Ne brinite. To je jedno malo mjesto, sa svega 105 kuća. Za mene je to mjesto posebno. Jedan čovjek iz Batara je rekao da je moje selo ljepše od Pariza. I tako ga ja danas vidim. Gotovo svi se bave poljoprivredom i ako ih pitate u što vjeruju odgovorit će vam da vjeruju u težak rad. Svi iz Batara rade da bi stekli dovoljno novca da pomognu djeci da se školuju ili da se presele u veći grad. Tako je bilo i sa mnom. Moj otac je teško radio da bi našao način da mi pomogne u životu. Imali smo trgovinu kada sam bio mali, ali kada bismo imali lošu godinu, otac je uzimao kredite iz banki da bi me mogao voditi na svakodnevne treninge. Moj stric je radio u Rusiji, kada bi čuo da smo u problemima, kupovao bi mi kopačke i tenisice i slao je novac mom ocu. Mislim da su sve srpske obitelji takve. Jako smo bliski. Morali smo biti - priča Jović.

Majka je mislila da Zvezdu voli više od njih

- Znate, u mlađim kategorijama ne postoji karantena... Cimer i ja smo bili gladni, napustili smo hotel i otišli po hranu. Kad smo se vratili, naši treneri su sjedili u hodniku i bili su šokirani što nas vide. Nismo razumjeli o čemu se radi. Pitali su nas koliko je sati, rekli smo da je pola 12, a oni su povikali na nas riječima da smo trebali biti u krevetu do 11. Ja to nisam znao! Imao sam samo 16 godina! Ali, kada sam sutradan ušao na teren bio sam pun samopouzdanja. Bez obzira na to što se događa, ako mi kažete da pospremim loptu u mrežu, ja ću biti potpuno fokusiran na to.

- Sjećam se da mi je majka rekla da znaju da volim Zvezdu više od njih, ali i da moram sebe staviti na prvo mjesto. Mislim da to govori sve o Zvezdi, pa moja majka je brinula volim li klub više nego nju. Na kraju, otišao sam u Benficu, ali se sve dogodilo prebrzo. Nisam bio spreman napustiti obitelj. Kada sam stigao u Lisabon, bilo je dovoljno samo da pomislim na svoj dom i da se rasplačem. Bez razloga. To je bilo loše vrijeme za mene, osjećao sam se usamljeno. Srećom, sve se promijenilo kada sam otišao u Eintracht. Taj klub ću uvijek voljeti, ne radi se tu o novcu ili skupim igračima, radi se o kemiji i osjećaju zajedništva sa navijačima. Žao mi je zbog polufinala Europske lige, to je bio jedini put u karijeri kada sam plakao od tuge.

Inspiracija mu je sestra

Najtežu životnu epizodu imao je prije desetak godina kada je njegovoj sestri dijagnosticirana leukemija. Pobjeda nad opakom bolešću inspirirala ga je da postane profesionalni nogometaš.

- Kada sam imao devet ili deset godina moja sestra se razboljela. Rekli su joj da ima leukemiju, mnogo vremena je provela u bolnici i taj trenutak je obilježio naše živote. Obitelj nam je bila razdvojena, majka je bila sa sestrom u bolnici, a ja sa ocem i djedom i na treninzima u Zvezdi. Bilo je teško. Sjećam se osjećaja kada se vraćam iz Beograda u Batar poslije utakmice. Jednog dana je na putu moj otac pokupio strica i rođaka. Nismo znali što se događa i upali smo u veliko slavlje. Kod kuće nam je sestra pokazala papir na kojemu je pisalo da je izliječena.

- Htio sam biti pobjednik kao ona. San mi je bio igrati za Zvezdu i dati gol Partizanu u derbiju. To ne razumiju ljudi koji nisu iz Srbije. U Zvezdi je sve posvećeno pobjedi. Ako ne pobijedite, to je neuspjeh. Prije nekoliko godina su nogometaši napisali pismo javnosti u kojem su naveli da je klub u teškom stanju i da čak u svlačionicama nema šampona. Sljedeći dan navijači su obili automobile nekih od njih i prosuli šampon po sjedalima. Razumijete o čemu pričam? To je više od nogometa, ali odrastanje u takvom okruženju vam daje moć da se ničega ne bojite - kaže Jović.

Luka Jović je u Realu potpisao šestogodišnji ugovor, a Madriđani su ga platili 60 milijuna eura.
 

Naši partneri pišu
Message