Sestre Posavec: Kao bebe i tata se znao zabuniti pa okupati Paulu dvaput umjesto mene...

Dankinje nisu imale pojma tko je ona. Onako, bahato i prepotentno, ušli su u utakmicu bez da su analizirali hrvatsku ekipu. A ona je odigrala utakmicu života, igrala je kao nekad Ivano Balić. Bit ćemo toliko slobodni, oprostite na izrazu, pa ćemo reći da je razbila Dansku. Stela Posavec nikad neće zaboraviti utakmicu za broncu.

Pokretanje videa...

00:43

Brončane Hrvatice s krunama | Video: Hrvatski rukometni savez

I dok je cijela Hrvatska “čupala” kosu, grizla nokte, vjerojatno jedan dio “gutao” apaurine, u obitelji Posavec, barem ženskom dijelu, oni najdramatičniji trenuci nisu se gledali.

- Ma ne mogu gledati te infarktne završnice. Kad je bilo gusto, otišla sam u drugu sobu - priznala je kroz smijeh majka Edita.

Posavci su sportska obitelj, otac Dražen bio je nogometaš koji je igrao za županijske niželigaše Strahoninec i Savsku Vesu, a godinama je vodio mlađe uzrasne kategorije u Savskoj Vesi. Majka Edita bavila se atletikom i rukometom. I kad tako postavite stvari, shvatite da je životni put Paule i Stele bio unaprijed određen. Sport, sport i samo sport.

- Nama je sport doručak, ručak i večera. Od malih nogu smo svi u sportu. Moja oba brata također su se bavila nogometom, kao i oba djeda od Paule i Stele, koji su bili odlični nogometaši – naglasio je otac Dražen Posavec koji je, u to ne trebate sumnjati, izrazito ponosan na kćeri.

– To što su djevojke napravile na Europskom prvenstvu, to je veće čudo nego što su napravili nogometaši u Rusiji na Svjetskom prvenstvu 2018. godine. Djevojke su ispraćene podcjenjivački, čak se nitko nije nadao da će proći skupinu. One su velikim zajedništvo osvojile tu broncu. Ponosan sam do neba i srce mi je ogromno – rekao je Dražen Posavec.

A kako i ne bi bilo kad su djevojke ovu tmurnu i mučnu godinu završile na najbolji mogući način, donijele nam barem malo veselja i uljepšali nam blagdane. Otišle su bez ikakve pompe, kako kažu djevojke, nitko u Hrvatskoj nije ni znao da se igra Europsko prvenstvo, a onda su u nezaboravnih 17 dana promijenile kompletnu krvnu sliku države. Od običnih, skromnih djevojaka, postale su nacionalne heroine. A to je tek početak, sljedeće godine djevojke napadaju i svjetsku medalju...

Koja je tajna sestara Posavec? Eh, ima ih više, a otac Dražen otkrit će dvije, po njemu, najvažnije.

- Prije rukometa su bile mažoretkinje i vjerojatno zato imaju tako dobru koordinaciju pokreta. To što njih dvije mogu sa štapom, to nisam nikad vidio. Probao sam nekoliko puta, ali nema šanse da uspijem - otkrio je otac Dražen, a onda naveo i drugi, ništa manje važan faktor uspjeha sestara Posavec.

- Mogu vam reći da je za uspjeh zaslužna domaća, međimurska hrana - kaže Dražen.

Rukometom su se počele baviti kad su imale devet godina, a najzaslužnija je susjeda Klara, koja ih je uspjela nagovoriti. Sestre su poslušale, otišle na prvi trening i odmah se zaljubile u rukometnu loptu. I priča o uspjehu je počela. Prva trenerica u čakovečkom Zrinskom bila je Ljubica Vrbančić, koja je odmah shvatila da se radi o velikim potencijalima. Sestre su odmah odskakale talentom, no talent, kako je rekao pokojni Dražen Petrović, samo je jedan posto uspjeha. Sve ostalo je rad, rad i rad. A sestre su to shvatile itekako ozbiljno.

- U životu nisu propustile niti jedan trening. Kad su bile manje kupio bih im rukometnu loptu i začas bi njome slomile staklo na vitrini. Njima je rukomet sve i zbog njega su propuštale maturalna putovanja, izlaske, no sve im se sada vratilo – naglasio je Paulin i Stelin otac, istaknuvši da su odrasle na domaćoj prehrani.

Blizanke imaju još jednu sestru, stariju Leonu, koja je također bila mažoretkinja.

Stela i Paula su dvojajčane blizanke, a kad su bile bebe, čak ih je i otac znao zamijeniti.

- Ma jednom sam jednu te istu okupao dva puta. I kad je supruga došla doma, Paula joj je rekla: Tata me kupao dva puta“, a ja uopće nisam vidio razliku – dodao je Dražen.

Osim što su vrhunske sportašice, sestre su i odlične studentice. Stela je buduća pravnica, dok Paula studira Mendžment turizma i sporta. I to je još jedan razlog više zašto je ova medalja najveća senzacija u povijesti ženskih rukometnih europskih prvenstava. Jer, za razliku od Dankinja, koje su sve profesionalke i igraju za stotinjak tisuća eura na godinu, naše djevojke su studentice, rukomet im nije jedina preokupacija, predavanja, rokovi, učenje i borba za egzisteniciju ipak su u prvom planu.

- Moje cure su skromne i velike radnice. Samo da ih zdravlje posluži i još ćemo se radovati uspjesima - kaže tata Dražen.