Sport

Komentari 67

Šimuniću čestitali na prinovi, on nahvalio Cicu: 'O njemu treba učiti kao o Tuđmanu i Gotovini'

Šimuniću čestitali na prinovi, on nahvalio Cicu: 'O njemu treba učiti kao o Tuđmanu i Gotovini'

Bivši hrvatski nogometni reprezentativac u razgovoru za portal Croatian Sports prisjetio se bogate nogometne karijere i dodao: Sučić je budućnost hrvatskog nogometa, a volio bih dobiti priliku i na višem nivou

Legendarni hrvatski nogometaš Josip Šimunić (43) i njegova supruga Christina Marie prošli tjedan dobili su dijete. Potvrdio je to u razgovoru s urednikom Croatian Sports iz Los Angelesa Antom Kvartučom.

POGLEDAJTE VIDEO: Šimunić u reprezentaciji

Joe se u međuvremenu, po završetku igračke karijere, posvetio trenerskom poslu i, nakon što je bio pomoćnik Anti Čačiću, preuzeo je reprezentaciju do 19 godina.

Tri žuta? Rekord za idućih 100 godina

Jedan je od osmorice igrača sa 100 ili više nastupa za Hrvatsku, a posebno se pamte i njegovi kartoni, tri žuta u utakmici protiv Australije na SP-u 2006. i crveni protiv Srbije na Marakani u kvalifikacijama za SP 2014.

- Svaki je trenutak bio lijep. Ne mogu reći koji mi se više sviđa. Na terenu nemaš puno vremena razmišljati, moraš odlučiti u djeliću sekunde, uvijek u interesu momčadi i naše zemlje. Najljepše je kad pobijedimo, još ljepše kad je to u važnijim utakmicama, ali svaka sekunda igranja za Hrvatsku bila je čast. Svaki je trenutak bio lijep - rekao je Šimunić pa se nasmijao:

- Danas je nemoguće dobiti tri žuta, uz VAR i sve... Imam rekord barem za idućih 100 godina.

Osvrnuo se i na smrt Cice Kranjčara, koji ga je vodio u reprezentaciji od 2004. do 2006.

- Tragično je što nas je tako rano napustio. Bio sam mu na sprovodu, vidio Niku i obitelj. Još jednom izražavam sućut. Rekao sam im da je to dio života. Bio je velik čovjek, ne samo kao nogometni trener, nego i za mnoge mlađe generacije koje i ne znaju kakav je bio kao igrač. On je apsolutni idol Zagreba, najveći ambasador za jedan grad, klub, a za mene je i za Hrvatsku - rekao je Šimunić.

Posebno pamti njegovu utakmicu protiv Amerikanaca u Zagrebu 1990.

- Bio je kapetan. Puno ljudi ne razumije da je to vrijeme bilo jako opasno. Puno ljudi bojalo se to učiniti, on nije. Skidam kapu njemu i svima koji su se usudili predstavljati našu državu. To je bila velika, hrabra stvar. Ali kad voliš nešto i kad se tvoj narod tako dugo za svoju državu, a ti imaš šansu učiniti nešto na nogometnom terenu... Nije se predomišljao. Ne osuđujem nikoga tko jest.

Cico kao Tuđman, Gotovina i Jelačić

Istaknuo je još jednu stvar.

- Volio bih da mlade generacije istraže tko je on bio. Neka ljudi pišu knjige o njemu i mislim da za 50 ili 100 godina ljudi trebaju znati o njemu kao što trebaju znati i za Franju Tuđmana, Antu Gotovinu, Josipa Jelačića... Tako trebaju znati i za Cicu. Bio je sjajan čovjek. Produžio je karijeru da bi mogao nastupati za Hrvatsku. Veliku su stvar učinili on i njegovi suigrači, moramo to poštovati. Kako dečke koji su izgubili život za domovinu, tako i ove koji su se borili na nogometnom terenu. Nikad zaboraviti.

Osvrnuo se na srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

- Pa nas ima oko četiri milijuna. Bilo je čudo igrati u finalu SP-a, vjerojatno i veće od onoga 1998. Puno ljudi nije ni znalo na karti gdje smo. Izvanredno je što su napravili. Neki kažu da smo imali dosta sreće, ali meni su pokazali da su bili najbolja momčad tog SP-a. Gubili su dva, tri puta, vraćali se, pokazali karakter... Mlađim generacijama dali su šansu da im netko bude heroj, idol. Da ih slijede i da za pet, 10, 15 godina igraju nogomet i zaigraju za Hrvatsku - rekao je Šimunić i dodao:

- Kako smo uspjeli? Moraš sanjati i ostvarit će se. Kad skupina ljudi vjeruje u sebe, strašno su jaki. Nema interesa za slavom, novcem, ne znam čim. Samo 100 milijuna posto igranja za svoju državu. Kad je tako, ne moramo se brinuti. Pa sam nastup na Euru i Svjetskom prvenstvu velik je doseg. Postali smo malo pohlepni jer imamo nevjerojatne nogometaše. Ali ne samo njih. Boksače, tenisače, rukometaše... Čudesni smo.

U mom srcu samo je Hrvatska

Što je to u hrvatskom mentalitetu da smo tako uspješni?

- Kad voliš nešto tako puno, kad voliš svoj sport, kad kroz njega možeš izraziti osjećaje i predstavljati ljude koji su toliko dugo čekali na svoju državu... Ne mogu točno reći zašto je tako, puno je razlika. Kad smo slobodni, kad vjerujemo, možemo učiniti svašta. Ako se ne možemo motivirati onime što su neki učinili za našu zemlju, onda nešto činimo pogrešno. Govorim u svoje ime. Znam što su mi prošli roditelji, djedovi, pradjedovi... U mom srcu samo je Hrvatska, ništa drugo. To je jako zdrav temelj za sve što život očekuje u životu. Ne može jedan čovjek promijeniti svijet, ali može ljude oko sebe, na dobro. Ako svaki peti, šesti, deseti čovjek napravi to, onda možemo poboljšati svijet - rekao je.

Neki igrači misle o prodaji

Danas radi upravo na stvaranju budućih vođa hrvatske reprezentacije.

- Imamo puno talentiranih nogometaša. Događa se puno stvari zbog čega im nogomet nije broj jedan, puno je toga oko njih, sve je to velik biznis. Zašto ne uspijevamo među mlađima? To je stvar mentaliteta. Puno igrača ne cijeni što ih se zove u reprezentaciju. Neki misle: "Menadžer će snimiti utakmicu, poslat će snimku nekim drugim agentima koji će me možda vidjeti i kupiti me". Svi bi morali imati isti mentalitet, raditi na sebi svaki dan i biti bolji. Bude li tako, mnogi će mlađi doći u reprezentaciju. I ja učim tu, vidim da mogu nešto promijeniti. Ne igram umjesto njih, ali mogu im ukazati put.

Sučić je tih, ali izvanredan igrač

Jedan od najtalentiranijih igrača koje je vodio svakako je Luka Sučić (18), kojega je Igor Bišćan zvao na Euro do 21 godine u Sloveniji.

- Jako dobar dečko, izvanredan talent. Već igra seniorski nogomet zadnja dva, tri mjeseca. Još mu je 18, napravio je sjajne stvari i samo treba tako nastaviti. Još ga čeka puno posla. On to zna. Ima dobar karakter, dosta je tih, ali je izvanredan igrač. Mislim da ćemo puno toga vidjeti od njega u budućnosti. Logičan je korak da ide u U-21 reprezentaciju, ovaj je mjesec Euro. Može biti defenzivni ili ofenzivni veznjak. Ima sjajan slobodnjak, prekide, viziju u igri. Puno toga što bi puno igrača htjelo imati.

Voditelj ga je upitao i za hajdukovca Marka Brkljaču (16) i dinamovca Ivana Šaranića (17).

- Imao sam obojicu prvi put prije nekoliko tjedana, igrali smo prijateljsku u Mađarskoj. Obojica su izvanredni talenti. Ne volim govoriti koliko je netko dobar ni previše ih hvaliti. Ne mislim da će im to koristiti. Dovoljno je da kažem da su veliki talenti. Nastave li raditi, neće biti problema u budućnosti. Ni ja nisam volio kad su me hvalili, više sam volio kad su me kritizirali, to mi je davalo dodatnu motivaciju. Što rade u slobodno vrijeme, to je privatna stvar. Ali volim disciplinu, da su trening, ručak, sastanak na vrijeme. Ako van terena rade nešto što ne bi trebali, to će se vidjeti i na njemu. Imaju privilegij što su tamo, ali on nosi i odgovornost. Što prije to shvate, bolje je za njih.

Ne želim preskakati stepenice

Planovi za pet godina?

- Nemam ih. Želim učiti, probati nešto napraviti s ovim dečkima. Nadam se da su u HNS-u zadovoljni sa mnom. Mislim da radimo dobar posao i vidjet ćemo u budućnosti. Počašćen sam što radim u reprezentaciji. Dođe li prilika za nešto više, volio bih je iskoristiti, ali ne mogu preskakati stepenice. Nisam takav tip osobe.

Spomenuo je za kraj i kako HNS radi na vezi s dijasporom.

- Trebali smo doći u Ameriku, Kanadu i Australiju, imati trening kampove u dijaspori. HNS se želi više uključiti tamo, ali dogodilo se sve ovo s koronom. Nadam se da će to što prije završiti. Imamo planove, tu su i Petar Krpan i Aljoša Asanović. Savez želi gledati naše mlade dečke koji bi jednog dana mogli zaigrati za Hrvatsku. Kao što sam i ja, Anthony Šerić i Joey Didulica - zaključio je Josip Šimunić.

Najčitaniji članci