Stanić: Prođu me trnci kad se sjetim Splita i Italije te 1995.

U svijetu nogometa ne postoji gluplja i idiotskija kazna od igranja pred praznim tribinama, bila ona zaslužena ili ne. Tu kaznu bi trebalo hitno ukinuti, baš kao što su neke zemlje ukinule smrtnu kaznu.

Da sam na mjestu čelnika HNS-a, ne bih prihvatio tu sankciju, odnosno šamarčinu. Uzmite nam dva boda, kaznite novčano, ali igrati bez navijača je suludo. Pa za koga se igra nogomet? I koga su oni to kaznili? Evo, kažnjen sam i ja, želio sam na utakmicu, guštati u dobrom nogometu i atmosferi, a sad sam i ja taj “zločinac” koji ne može na utakmicu. Na kraju, kažnjeni su oni normalni, a oni koji su napravili problem na neki su način pobijedili.

Ovako, bez Modrića i navijača, šanse u petak su 50-50. Sad očekujem da Rakitić preuzme ulogu vođe na sebe. Pokazao je da to može iako Luku nitko ne može baš u potpunosti zamijeniti, što se vidi i u igri Real Madrida.

Talijani su rođeni kalkulanti i u ovoj situaciji ne bih bio nezadovoljan remijem, iako smatram da mi kod kuće svakog trebamo pobijediti. Treba zanemariti kalkulacije, u svakoj utakmici ići na pobjedu uz respekt prema svakom protivniku.

Naime, kad je riječ o kvaliteti, ne bi me iznenadilo da ova generacija ponovi naš uspjeh iz Francuske. Rakitić, Modrić, Mandžukić, Perišić, Kovačić... izuzetno su kvalitetni, imaju potencijal biti u samom europskom vrhu.

Sjetim se ovih dana i naše utakmice s Talijanima 1995. Iskreno, puno se bolje sjećam atmosfere na stadionu nego detalja utakmice. Bio je to istinski spektakl, ne sjećam se da sam ikad u karijeri igrao u boljoj atmosferi. I danas me prođu trnci kad se toga sjetim. A opet, sad svi pričamo o sjajnoj atmosferi, a da se to danas ponovi, utakmica se ne bi ni odigrala. Ili bismo bili kažnjeni. Na tom jedinstvu s navijačima smo živjeli. Glupi su i ludi svi koji zanemaruju doprinos navijača. Dok god opet ne budemo imali tako blizak odnos reprezentacije i navijača, nećemo imati ni velike rezultate.

Lijepo je vidjeti da je reprezentacija opet u Splitu, ali sramota je da se toliko dugo zanemaruje nešto što je prirodno, nezaobilazno. I nije tu kriv samo HNS nego svi mi, ja sam prvi trebao dizati glas protiv takve nepravde, svi smo morali nešto napraviti. Nadam se da su se neke stvari pokrenule, ali možda sam i preoptimističan, jer s jedne strane imamo tvrdoglave, a s druge i taj neki naš sado-mazo gen. Bojim se nagomilanoga gnjeva i revolta, da se ne dogodi neko veće zlo. Nogomet mora ujedinjavati, na ljudima iz HNS-a je da pokrenu dijalog, da se i ispričaju ako je to uvjet za boljitak odnosa u hrvatskom nogometu.