Troy Dayak bio je strijelac za reprezentaciju SAD-a u prvoj povijesnoj utakmici Hrvatske. Nakon utakmice u Zagrebu dočekalo ga je nevjerojatno iznenađenje
Strijelac prvog gola Vatrenima iz 1990.: Zabio sam Hrvatskoj i onda saznao da sam - Hrvat!
Hrvatska nogometna reprezentacija prvu je službenu utakmicu odigrala u listopadu 1990. u Zagrebu protiv reprezentacije SAD-a. Strijelci za Hrvatsku u pobjedi 2:1 bili su Aljoša Asanović i Ivan Cvjetković, dok je prvi gol hrvatskoj reprezentaciji zabio američki reprezentativac Troy Dayak. Dayak je za SAD odigrao 9 utakmica, a predstavljao je svoju zemlju i na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. Međutim, utakmica u Zagrebu za njega je bila značajna, ne samo zbog postignutog gola, nego i zbog neobičnog susreta nakon utakmice, kada je saznao da ga mnogo toga veže za Hrvatsku. Dayak se toga prisjetio na društvenim mrežama tijekom Svjetskog prvenstva u Brazilu 2014. a sad je ponovno podijelio svoju priču.
- Utakmica je bila u Zagrebu, 1990. Kada je Hrvatska htjela proglasiti neovisnost od Jugoslavije željeli su da njihova prva međunarodna nogometna utakmica bude protiv SAD-a. U to sam vrijeme bio tinejdžer i tek počinjao u američkoj reprezentaciji. Slučajno sam zabio prvi i jedini gol za SAD u toj utakmici. Nakon utakmice bilo je veliko slavlje hrvatskog naroda, imali su bendove uživo na stadionu i veličanstven vatromet (najbolji koji sam ikada vidio do ceremonije otvaranja Olimpijskih igara 1992. u Barceloni).
Smjestili su nas u njihov najbolji hotel s 5 zvjezdica s pogledom na gradski trg, na gornjem katu je bila kockarnica i sjećam se da je naš vratar Tony Meola osvojio oko 1500 dolara igrajući blackjack. Odlično sam se zabavljao sa starijim igračima! Sljedećeg jutra nazvao me izaslanik naše reprezentacije i zamolio me da odmah dođem u predvorje hotela. Pitao sam se što sam učinio. Kad sam stigao u predvorje, dočekao me američki veleposlanik, pokazao mi je staricu koja je sjedila na stolcu pokraj prozora. Pitao me jesam li se uvijek prezivao Dayak? Pogledao sam ga začuđeno, a onda me pitao: 'Imaš li baku ili rođakinju koja se zove Elizabeta?'
Rekao sam: 'Da, to je moja baka s očeve strane. Zašto?'
POGLEDAJTE VIDEO:
Veleposlanik je zatim mahnuo gospođi da priđe i nešto joj rekao. Još sam bio zbunjen, a onda se okrenuo prema meni i rekao da je ovo sestra moje bake i da su izgubili kontakt jedna s drugom tijekom 2. svjetskog rata! Odmah sam vidio sličnost. Ispostavilo se da je čitala novine to jutro, na naslovnoj stranici bila je utakmica Hrvatske protiv SAD-a i vidjela je prezime Dayak koje je nalikovalo njezinom prezimenu Dajak pa je pomislila da sam možda u rodu s njezinom sestrom koja je otišla u Ameriku s mojim djedom kad su bili vrlo mladi. Kad su stigli na otok Ellis kraj New Yorka, činovnici nisu mogle izgovoriti prezime Dajak pa su ga zapisali kao 'Dayak' što je od tada naše prezime. Da skratim priču, moja baka i njezina sestra ponovno su se srele i još me zadivljuje kako nogomet i dalje spaja ljude!
Kada sam na američkoj nacionalnoj konvenciji dobio nagradu za najboljeg trenera godine, jedan od naših američkih delegata koji je bio na utakmici u Zagrebu i pomogao organizirati događaj, doveo me u jednu od konferencijskih soba gdje me direktor HNS-a pozvao na na pozornicu i dao mi mnogo prekrasnih prigodnih članaka i DVD te legendarne utakmice - rekao je tada Dayak.
POGLEDAJTE LIVE: JOŠ MALO DO BORBE VATRENIH ZA BRONCU