Sudar Dinama i Zvezde nikada nije završio: Boban postao heroj dok je milicija udarala Hrvate

Kada se prisjećamo i razmatramo događaje koji su utjecali na neovisnost Hrvatske, uloga onoga što se dogodilo na današnji dan prije 33 godina je neprikosnovena. Želja za neovisnošću Hrvatske bila je sve jača, patriotizam je bio sve žešći, a poruke navijača s tribina sve izravnije.

Mnogi se pitaju je li zapravo taj dan započeo Domovinski rat. Službeno nije, ali bilo je to 'ne' gaženju hrvatskog ponosa i 'da' težnji za nacionalnom slobodom što je bila najava bezuvjetnog opredjeljenja za samostalnošću što će biti realizirano godinu dana kasnije i plaćeno krvavom agresijom na Hrvatsku. Za mnoge hrvatske navijače upravo tada je počeo rat, a većina njih su nekoliko mjeseci kasnije branili Hrvatsku na bojištima diljem Lijepe naše. Bio je to dan kada se probudio hrvatski prkos i ponos, a Zvonimir Boban ušao u legendu.

Nekoliko mjeseci poslije Hrvatska se u želji za neovisnošću susrela sa srbočetničkom agresijom. Njihov plan o stvaranju "velike Srbije" im se obio o glavu, hrvatsko srce i prkos bili su jači.

Kronologija nereda na utakmici Dinamo - Crvena zvezda

Tog dana, 13. svibnja 1990. godine, osjećala se neka napetost u zraku. Dinamo i Crvena zvezda su odigrali brojne utakmice, no ova je posebno odudarala.

Od ranog jutra u Zagreb su se slili brojni autobusi u kojim su bili navijači Zvezde predvođeni ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom, koji je bio naoružan, i aktualnim predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Bilo je više od 3000 tisuće Delija i znalo se da oni nisu došli samo radi utakmice. 

- Mi smo uvijek bili spremni na tučnjavu u Zagrebu. No ovo je bilo nešto drugačije. Krenulo nas je više od 2000, a prvi incident dogodio se u Vinkovcima. Odmah smo znali da se u Zagrebu spremaju neredi. Kod nas je jačao srpski nacionalizam, a kod njih hrvatski pa su se navijači Dinama osjećali slobodno i moćno. Na stadionu se osjećala mržnja. Sukob Zvezdinih i Dinamovih navijača bio je tek manji obračun. Dinamovi navijači sa Sjevera utrčali su u teren, a nas je policija ispratila sa stadiona. Nije tu bilo gotovo nikakve naše krivnje - rekao je Vučić, koji je tada imao 20 godina.

Samo nekoliko tjedana prije bili su prvi višestranački izbori u povijesti Hrvatske koji su značili korak od samostalnosti. I nekoliko sati prije utakmice milicija je imala pune ruke posla. Delije su u nekoliko navrata napali Bad Blue Boysi i odmah se dalo za pretpostaviti zašto su oni u tolikom broju stigli u Zagreb.

'Zagreb je Srbija', ubit ćemo Tuđmana', uzvikivale su Delije dok su opremljeni noževima i kamenjima pokušali probiti ogradu na južnoj maksimirskoj tribini.

Delije su stigle sa samo jednim ciljem: provocirati i razbijati. Malobrojniji hrvatski navijači na južnoj tribini nisu ustuknuli, hrabro su stajali i dobivali batine od gostujućih huligana, dok je režimska policija samo gledala. Navijačima je bilo dosta gledanja. Nisu to bili samo Bad Blue Boysi, na Maksimiru je toga dana bila i Torcida, Armada, Kohorta...

Bio je to ujedinjeni Maksimir koji je rekao da je dosta tlačenju i nejednakosti, želja za neovisnošću nikada nije bila jača.

Boban udario milicajca

Milicija je bez kompromisa mlatila hrvatske navijače koji su trčali prema jugu odakle su Delije kamenovale ostale Bad Blue Boyse, ali to kapetan Dinama Zvone Boban jednostavno više nije mogao gledati. Negdje oko centra, uzeo je zalet, skočio i udario milicajca. Taj je udarac žestoko odjeknuo u svijetu, više nego i jedan Bobanov volej u bogatoj nogometno karijeri, a CNN je utakmicu uvrstio među pet sportskih susreta koji su promijenili svijet.

- Sjećam se svega s ponosom. Tada sam riskirao karijeru, ali neki drugi, bezimeni navijači, riskirali su svoje živote. Opet bih udario onog milicajca, ali nisam htio biti nikakav heroj, samo sam reagirao na nepravdu koja je trajala godinama. Junaci su išli u rat, mi smo bili samo buntovnici - rekao je Zvonimir Boban.

Srpski mediji izveli su pravu paljbu na legendarnog vatrenog veznjaka, a jugoslavenski savez ga je suspendirao na šest mjeseci neigranja. Zbog toga je propustio nastup na Svjetskom prvenstvu u Italiji. No nakon nekoliko godina skrivanja, očito na nečiju naredbu, izašle su u javnost snimke koje dokazuju da je policajac prvi napao Bobana.

- Svijet je obišla slika mladog reprezentativca Bobana kako nasrće na policajca. Međutim, slika na kojoj policajac najprije palicom brutalno i bez razloga napada Bobana ostala je skrivena u videoarhivama. Nekome je bilo u interesu da ona ne bude prikazana - rekao je Miljenko Mankas, autor dokumentarca 'Domovinski rat je počeo na Maksimiru'.

Prijetio mu metak u leđa

I sad, 33 godine kasnije, milicajac Refik Ahmetović kojeg je Boban udario, sjetio se da su Bad Blue Boysi htjeli ubiti kapetana zvezde Dragana Stojkovića Piksija. Prisjetio se i kako je prvi udario Bobana te kako mu je bilo čudno što Dinamov kapetan radi na terenu, kad je većina igrača bila u svlačionicama.

- Kad smo malo stegli BBB-ovce koji su sa sjevera utrčali na teren i pitali ih što je bio motiv onog divljanja, čuli smo ovo: Dogovor je bio da se Piksi ubije! Svi su govorili da su dobili naredbu da se ubije Dragan Stojković. Uskoro je, s promjenom vlasti, došlo do smjena na policijskim upravama pa se nije inzistiralo na tome da se otkrije od koga je došlo naređenje o Piksijevoj likvidaciji - rekao je Ahmetović.

Arkan pucao da uplaši navijače

Taj dan trebao je biti slobodan, ali pozvali su ga zbog straha od nereda. Rekao je i kako su ga kolege nagovarale da puca u Bobana. On nije pucao, ali Arkan je.

Bivši Zvezdin čelnik Vladimir Cvetković ispričao je kako je Željko Ražnatović, koji je sjedio na klupi s igračima i stručnim stožerom Zvezde, pucao u zrak na Maksimiru kako bi spasio delegaciju Zvezde od linča.

- Oni su incident pripremili unaprijed. Dragan Džajić i ja smo bili zarobljeni u loži. Navijači su bacili kiselinu na ogradu, niti jedna vatrogasna kola nisu imala vode. Rulja je krenula prema svlačionicama, a Arkan je izvadio pištolj i pucao u zrak. On je uplašio navijače - rekao je Cvetković u razgovoru za Kurir.

Događaj koji je probudio hrvatski prkos

To je isti onaj ratni zločinac Arkan koji je godinu dana kasnije palio slavonska sela i ubijao za što nikad nije odgovarao. Već sljedeće godine mnogi od onih koji su bili na utakmici na Maksimiru ginuli su za Hrvatsku u ratu do pobjede i nezavisnosti.

Neredi na utakmici Dinama i Crvene zvezde nisu doslovno bili početak rata, jer nakon toga odigrano je cijelo prvenstvo, a Dinamo je sljedeće godine, 18. svibnja 1991. godine pobijedio Zvezdu 3-2, ali oni su bili iskra koja je zapalila sve. Za sudionike nikad odigranog derbija, one koji i danas nose ožiljke s te utakmice, psihičke i fizičke, njima je taj dan počeo rat i baš ništa ih neće uvjeriti da nije tako.

Kako je rekao Cico Kranjčar na jednoj od obljetnica: Bio je to poticaj stvaranju hrvatske države, poticaj koji je stigao od generacije 1990. koja je u sebi nosila revolt protiv tadašnjeg režima.