Sukno kao Balić i Dražen! Je li ova 'drvena medalja' uspjeh?

Hrvatski vaterpolski reprezentativci izgubili su u utakmici za treće mjesto od Crne Gore 10-9 i s Europskog prvenstva u Budimpešti vraćaju se s 'drvenom medaljom' oko vrata. Ponovio se susret iz skupine, i večeras su naši vodili ali su žilavi Crnogorci ovoga puta uspjeli okrenuti susret u svoju korist.

Pokretanje videa...

03:03

Navijači Hrvatske prije polufinala protiv Španjolske | Video: Tomislav Gabelić/24sata

Počelo je da nije moglo bolje, Bukić je sjajno plivao i uzimao prve lopte, Marcelić koji je zamijenio ozlijeđenog Bijača  'spustio je roletu' na gol, sjajni Maro Joković je zabijao i neutralizirao najboljeg Crnogorca Ivovića, a na centru je ponovno nezaustavljiv bio Vrlić. Do poluvremena su naši stigli do četiri gola prednosti, i činilo se da će bronca biti naša. Ali, onda su neobjašnjivo stali,  Crnogorci su se vratili preko Ivovića i Draškovića i stigli na gol zaostatka, 8-7 je bilo na kraju treće četvrtine.

U zadnjoj četvrtini drama, Crnogorci izjednačuju na 9-9 s igračem više, naši propuštaju iskoristiti napad, Ivović zabija minutu prije kraja za prvo vodstvo Crnogoraca na utakmici, pokazat će se na koncu i za pobjedu... Kao da se strah opet uvukao u redove naših igrača, kao da nisu imali odlučnosti i igrača koji će preuzeti odgovornost i uzeti zadnji šut. Da je Sandro Sukno barem bio u bazenu, a na na klupi...

Kad su u pitanju sport i sportski uspjesi, mi Hrvati smo poprilično razmažen i nerealan narod, za nas je samo najbolje dovoljno dobro, a sve manje od zlata i prvih mjesta automatski se podcjenjuje i proglašava neuspjehom. Tako će i ovo četvrto mjesto od prosječnog Hrvata biti proglašeno neuspjehom, a isti taj prosječan Hrvat se vaterpola, baš kao i rukometa ili košarke, sjeti samo pred velika natjecanja, prigodno navuče na sebe nešto crveno-bijelo, pogleda završnicu natjecanja, i to naravno samo ako su naši otišli tako daleko.

I tako do nekog novog velikog natjecanja kada sve kreće iz početka, podcjenjivat će se snaga protivnika, podgrijavati nerealne ambicije, očekivati osvajanje zlata... A zapitamo li se ponekad koliko je to realno, koliko Hrvatska uopće ulaže u sport i koja to od hrvatskih reprezentacija u kolektivnim sportovima može uoči kontinentalnih prvenstava najaviti da ide po medalju, odnosno, ne samo najaviti, nego je i osvojiti.

Pokretanje videa...

02:24

Navijači prije utakmice Hrvatska - Grčka | Video: Tomislav Gabelić/24sata

Nogometaši i odbojkaši recimo nikad od neovisnosti Hrvatske nisu uzeli medalju s Europskog prvenstva, košarkašima je to zadnji put uspjelo davne i već zaboravljene 1995. godine kad su uzeli broncu, svoju zadnju medalju, a i rukometaši su prije ovoga srebra na prošlom završili kao peti... Vaterpolisti? Oni su na zadnjem Europskom prvenstvu uzeli broncu, pet godina u nizu su se s velikih natjecanja vraćali s medaljom oko vrata. Jedno zlato, dva srebra i dvije bronce. Je li to malo?

Mnogi zaboravljaju još jedna ključan detalj u cijeloj ovoj priči, a to je prisilno umirovljenje najboljeg svjetskog vaterpolista Sandra Sukna, koji je s Hrvatskom osvojio čak osam medalja na velikim natjecanjima, a lani se zbog problema sa srcem definitivno oprostio od igračke karijere. Treba li naglašavati koliko je to za vaterpolsku reprezentaciju bio težak udarac, usporediv recimo s udarcem koji je košarkaška reprezentacija zadobila tragičnom pogibijom Dražena Petrovića ili udarcem koji je pretrpjela rukometna reprezentacija zbog prisilnog umirovljenja Ivana Balića? Zamislite koliko bi udarac za ambicije nogometne reprezentacije na idućem Euru bio izostanak Luke Modrića...

Sve to treba uzeti u obzir kada se bude vagao ovaj rezultat s Europskog prvenstva u Budimpešti. Vaterpolisti su nas razmazili uspjesima i medaljama, no kritika mora biti, samo one moraju biti i argumentirane, i s mjerom, nakon pomne analize igre i rezultata. Ponovit ćemo, koja to hrvatska reprezentacija u kolektivnim sportovima može najaviti da će se s iduće kontinentalne smotre vratiti s medaljom oko vrata i koliko to ulažemo u sport, pogotovo kolektivni koji je ogledalo društva. Dovoljno je baciti oko na prekrasno zdanje Duna arene u kojoj se igralo ovo Europsko prvenstvo i ruševnu Spaladium arenu u kojoj će se igrati sljedeće da bi se dobila jasna slika o brizi o sportu kod nas i primjerice u Mađarskoj. Ma koliko današnji porazi rukometaša i vaterpolista boljeli, rezultati koje postižu su i dalje puno bolji od onoga što im kao društvo pružamo.