Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Ako plivač dobije stipendiju, ima dobrog trenera, konkurenciju, mi smo najsretniji, kaže Pero Kuterovac, kondicijski stručnjak broj jedan u Hrvatskoj
Nadam se da je to samo početak, rekao je na porečkom Sportfestu Pero Kuterovac (53), izbornik hrvatske plivačke reprezentacije, koja je sredinom kolovoza u Parizu osvojila europsku broncu u štafeti 4x100 slobodno.
Nakon toliko godina plivačke stagnacije, pa i nazadovanja, prošlog prosinca u orbitu se lansirao Jere Hribar, predvodnik novog vala hrvatskog plivanja.
- Stvorilo se pet-šest plivača s ispod 49 sekundi na 100 metara. Naravno da je ova medalja iznenađenje, to je bio i moj cilj kad sam predložio da se preko štafete kvalificiramo za Los Angeles 2028. godine. Odgovorni su to prihvatili, uložili smo sve što imamo. Rezultat iz Pariza bio je peti ili šesti u svijetu ove godine.
Štafeta, plivanje općenito, imaju svoje zakonitosti, koje se razlikuju od drugih sportova...
- Tijelo se ponaša po zakonima hidrodinamike. Primjerice, da ja treniram atletičara Marina Bloudeka i dignem mu jakost čučnja za 10 posto, on će dobiti sekundu u brzini. Plivači bi izgubili sekundu jer ovise o zaveslaju i otporu. U svakom slučaju, kondicijski dio teško je pretvoriti sa suhog u vodu. Što se tiče štafete, prvi plivač uvijek mora biti najbrži jer ako zaostanete, onda plivate u valovima i to vas ubija. Jere mora ići prvi jer je najbrži. Onda imamo Dragoju, koji se ne boji i nema problema sa stresom, a to znači da mora ići zadnji, kao najstabilniji. Vrlo je važna izmjena, sinkroniziranost plivača koji ulazi u cilj i koji skače u vodu. Dobra je izmjena 0,10 sekundi, mi smo imali ukupno 0,60. Mislim da u tome još dvije ili tri desetinke i zahtijeva mnogo zajedničkih treninga i izmjena.
Nažalost po Hrvatsku, plivači, zbog napretka, to moraju raditi u Americi...
- Ako plivač dobije stipendiju, ima dobrog trenera, konkurenciju, mi smo najsretniji. Imamo dva problema u individualnim sportovima, to je prijelaz iz osmog razreda u srednju školu i na fakultet. Imate profesore koji ne podnose da je netko bolji, takvi kažu studentima da traže drugi sport ili fakultet kad ih pitaju da zamijene grupu ili slično kako bi stigli na trening. To su debili zbog kojih gubimo sportaše ili odlaze u Ameriku, gdje ih potiču da treniraju i studiraju. Kod nas je suprotno.
Kuterovac je radio s mnogim sportašima u različitim sportovima.
- Ja ću biti dobar trener koliko imam dobrog sportaša, nisam čabornjak. Nitko nikad nije napravio pitu od go*ana. Prednost trenera je što biramo sportaše i stvaramo ih, no ne možemo si dopustiti da upropastimo talentirano dijete. Apeliram na trenere da ne budu opterećeni rezultatima do 14 godina nego da se usmjere na sadržaj, tehniku, što se danas preskače. Treneri misle da je sve gotovo kad identificiraju talentirano dijete, ne, tek tad počinje posao. Od akceleranata pravimo zvijezde, a kronološka i biološka dob mogu se razlikovati i do tri godine.
Trener je danas mnogo više od trenera.
- Svaki je trener automatski psiholog. Za vrhunski sport i bolje je da budete bolji psiholog da možete voditi sportaše, upravljati njima, da poginu za vas. Mi treneri moramo biti manipulatori da dobijemo ono što trebamo. Vaterpolistima kažem da hoću podražaj na 400 metara na razini maksimalnog primitka kisika i dižem to za 200 metara. Ali, kažem ako otplivaju 400 dobro, tih 200 im opraštam. Treba natjerati igrače da izađu iz komfor zone, da rade preko granice boli.
Kondicijska priprema preduvjet je vještine.
- Kad se kondicijska priprema uzdiže na razinu nuklearne fizike, ide mi na živce. Tenisaču ne vrijedi što ima najbolji forhend ako ne stigne na loptu. S dva jednako pripremljena sportaša vještiji pobjeđuje. Uzmite tenis, to je daleko najteži sport na svijetu, stalno si sam, kad si ozlijeđen, nemaš zaradu. Ta velika očekivanja pretvore tenis u agoniju i mašinu za pravljenje luđaka.
24sata © 2026
